Tonga


Službeni naziv: Kraljevina Tonga; Pule ’anga Fakatu ’i ’o Tonga (tongaški), Kingdom of  Tonga (engleski)
Površina: 748 km2
Stanovništvo 103 036 (139 stanovnika/km2); 33% gradsko
Glavni grad Nuku’alofa, 24 500 stanovnika
Upravna podjela 5 upravnih područja
Službeni jezik tongaški i engleski
Valuta pa’anga (TOP) = 100 senita
Tonga, otočna država u jugozapadnom dijelu Tihog oceana, zap. Polinezija; o. 3200 km i od Australije i 2000 km s od Novoga Zelanda; nema kopnenih granica, susjedi su otočja Fidži na zapadu (700 km) i Samoa na sjeveru (600 km); ukupna duljina obalne linije iznosi 419 km.
Prirodna obilježja

Vava’u, plaža

Nuku’alofa, hram
T. (također naziv Prijateljski otoci) obuhvaća 169 otoka (samo 36 naseljenih) izduženih u smjeru S–J u dva usporedna niza; podjela na 4 otočne skupine (od S prema J): Niuas (72 km2), Vava’u (119), Ha’apai (110) i Tongatapu (348). Otoci su vršni dijelovi Tonganskog podmorskog hrpta koji se prema istoku spušta u Tonganski dubokomorski jarak (najveća dubina 10 882 m). U zap. nizu prevladavaju goroviti otoci vulkanskog postanka (najviši vrh na otoku Kao, 1033 m; aktivni vulkani na četirima otocima) građeni od bazaltnih stijena i okruženi koraljnim grebenima, dok su otoci u ist. nizu većinom koraljnog postanka (najveći je koraljni atol Tongatapu, 256 km2). Klima je trop. kišna s velikim utjecajem oceana; malene godišnje i dnevne promjene temp. (o. 25 °C) i obilne oborine. Gl. je kišno razdoblje od prosinca do travnja, kada se javljaju i trop. cikloni. Količina oborina smanjuje se od S (o. 3000 mm) prema J (najmanje 1700 mm). Koraljni otoci (ist. niz) u pravilu nemaju površinskih tokova, dok su na vulkanskim otocima (zap. niz) česte kraće tekućice; nekoliko jezera u kraterima vulkana. Vulkanska tla na zap. otocima plodnija su od plitkih pjeskovitih tala otoka ist. niza. Na vulkanskim otocima prir. je vegetacija trop. kišna šuma koja je većim dijelom iskrčena, dok na koraljnim otocima najviše rastu kokosove palme; šume prekrivaju samo oko 10% površine.
Stanovništvo
Stanovnici T. većinom su Tonganci (96%; polinezijska skupina naroda), dok je o. 3% mješanaca Tonganaca i Europljana te o. 1% bijelaca. Služb. su jezici tongaški (svakodnevni govor) i engleski. Naseljena su 36 otoka, ali više od 2/3 st. živi na Tongatapuu (260 st./km2). O. 1/3 st. živi u grad. naseljima; najveća su Nuku’alofa (23 900 st.) i Mu’a (5000 st.) na Tongatapuu i Neiafu (4400 st.) na ‘Uta Vava’uu. Stopa prir. prirasta vrlo je visoka (18,5‰) zahvaljujući visokoj stopi rodnosti (23,5‰) i vrlo niskoj stopi smrtnosti (5‰). Porast ukupnog broja stanovnika usporen je velikim iseljivanjem (migracijska bilanca o. -10‰), prije svega na Novi Zeland i Havaje. Tongaško društvo izrazito je mlado; mlađih od 15 g. je 34%, dok je starijih od 65 g. samo 4%. Očekivano trajanje života 70 g. Prema vjeroispovijesti najbrojniji su protestanti (84%; metodisti, mormoni) i katolici (14%). Osnovno školstvo je besplatno; stupanj pismenosti (99%) jedan je od najviših na Pacifiku.
Gospodarstvo
T. ima otvoreno tržišno gospodarstvo s naglaskom na poljoprivredi. Gl. izvozne poljoprivr. kulture: bundeve, kokosov orah, banane i vanilija. Još se uzgajaju, ugl. za domaće potrebe, jam, taro, kasava, kikiriki, kukuruz, lubenice i ananas. Značajna je nestašica obradivih površina. Stočarstvo (svinjogojstvo, kozarstvo, govedarstvo) i ribarstvo za domaće potrebe. Manja prerađivačka, građev., tekst. i ind. suvenira. Turizam (godišnja zarada od oko 10 mil. USD). Zbog povećanog uvoza hrane, industr. proizvoda i fosilnih goriva, T. ima vanjskotrgovinski deficit, a gl. su partneri SAD, Japan, Novi Zeland, Fidži i Australija. Deficit se pokriva prihodima od turizma, dotacijama iseljenih Tonganaca te stranom pomoći (Vel. Britanija, Novi Zeland, Australija).
BNP (2005.): 244 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2004): poljoprivreda 29%, industrija 15%, usluge 56%
Udio zaposlenih po sektorima (2003): poljoprivreda 32%, industrija i usluge 68%
Nezaposlenih (2004): 13%
Inflacija (2005.): 11%
Realan rast gospodarstva (2004): 4,3%
Uvoz (2004): 122 mil. USD
Izvoz (2004): 34 mil. USD
Povijest

tradicionalni ples
Tragovi naselja datiraju od prije 3000 godina. Prastanovnici su bili pripadnici austronezijske skupine. Od X. stoljeća pod vlašću dinastije Tu’i Tonga. Oko 1470. provedena je reforma vlasti i uspostavljeno dvovlašće (dvojica vladara), a 1600. trovlašće. Europljanima su je otkrili nizozemski pomorci pod vodstvom Jacoba Le Mairea (1616). Od 1642. do 1643. istraživao ju je A. J. Tasman, a tek 1773. i 1777. podrobnija je istraživanja proveo Britanac J. Cook, koji ih je prozvao Prijateljskim otocima (Friendly Islands); 1797. dolaze britanski misionari. Unutarnji ratovi i borba za vlast traju u XIX. stoljeću. Okončani su dolaskom na prijestolje kralja Georgea Tupoua I. (1845–93). Za vladavine njegova nasljednika, kralja Georgea Tupoua II. (1893–1918), sklopljen je sporazum s Velikom Britanijom, temeljem kojega je Tonga 1900. postala britanski protektorat (unutarnja samouprava). Od 1918. do 1965. vladala je kraljica Salote Tupou III. Od 1970. neovisno kraljevstvo. Godine 1965. kraljicu Salote naslijedio je njezin sin, kralj Taufa’ahau Tupou IV. (vladao do svoje smrti 2006). Naslijedio ga je sin George Tupou V. Tonga je članica Commonwealtha, a od 1999. UN-a.