tortura (lat.), fiz. ili psih. mučenje okrivljenika ili svjedoka radi dobivanja izjava ili priznanja. Primjenjivala se još u ant. doba. Os. su okrutni bili postupci t. u doba crkv. inkvizicije kada su se primjenjivale najrazličitije sprave, npr. kotač za rastezanje, španj. čizma itd. Kada bi okrivljenik dao priznanje koje bi potom potvrdio na sudu kao “dragovoljno”, bio bi osuđen na redovnu kaznu, najčešće smrtnu. Ukinuta je u većini zemalja nakon Franc. revolucije, a Konvencijom UN-a protiv torture nalaže se zemljama članicama da se bore protiv primjene t.