Vanuatu


Službeni naziv: Republika Vanuatu (do 1980. Novi Hebridi), bislamski Ripablik blong Vanuatu, engl. Republic of Vanuatu, franc. République de Vanuatu
Površina: 12 190 km2
Stanovništvo (procj. 2007): 222 600 (18 st./km2); 25% gradsko
Glavni grad Port Vila (Vila), 38 400 st. (procj. 2007)
Upravna podjela 6 provincija
Službeni jezik bislamski, engleski i francuski
Valuta vatu (VUV)
Vanuatu, otočna država u jugozap. dijelu Tihog oceana, juž. Melanezija; o. 1800 km si od Australije; nema kopnenih granica, susjedi su joj franc. prekomorski posjedi Nova Kaledonija i Loyauté na J, Fidži na I i Solomonovo otočje na S; ukupna duljina obalne linije iznosi 2528 km.
Prirodna obilježja

jezero Siwi

sjeverni dio otoka Éfaté
V. obuhvaća 730 km dugačak niz otočja Novi Hebridi, s o. 15 većih i 70-ak manjih otoka raspoređenih u tri skupine: sjevernu s Torresovim i Banksovim otocima, srednju najnaseljeniju s otocima Espíritu Santo (3677 km2), Malakula (Mallicolo, 2023 km2), Éfaté (Vaté, 915 km2), Ambrym (Ambrim, 665 km2) i Pentecost (Pentecóte, 438 km2) i južnu s otocima Erromango (Erromanga, 975 km2) i Tanna (Tana, 549 km2). Otoci su vulkanskog postanka i goroviti. Izdižu se s Novohebridskoga podmorskog hrpta (smjer S–J) koji se na JZ strmo spušta u Novohebridski dubokomorski jarak (najveća dubina 7660 m). Na nekim otocima (Vanua Lava, Gaua, Ambrym, Tanna) aktivni vulkani. Najviši vrh Tabwesmasana (1879 m) nalazi se na najvećem otoku, Espíritu Santo. Brdovita središta otoka ugl. okružuju ravnjaci građeni od koraljnoga vapnenca, koji su djelomice izdignuti mlađim pokretima i do 600 m visine. Uz obale se ponegdje nalaze koraljni grebeni. Klima je trop. oceanska pod utjecajem jugoist. pasata. Temperature iznose o. 25 °C; temperaturne oscilacije su malene, premda postoji vruće i vlažnije razdoblje od studenoga do travnja i svježije i suše razdoblje od svibnja do listopada. Količina oborina razlikuje se na privjetrinskim i zavjetrinskim stranama otoka kao i između otoka na J (o. 2000 mm) i otoka na S (do 4000 mm). Povremeno se javljaju trop. cikloni. Otoci nemaju duljih tekućica, ali mnogi kratki vodotokovi često teku duboko usječenim dolinama prema oceanu. Vodoopskrba je ograničena. Šume prekrivaju o. 75% površine. Veliki dijelovi prekriveni su trop. kišnom šumom, koja u višim zonama prelazi u trop. gorsku šumu. U sušnijim predjelima (zavjetrinske strane većih otoka i na juž. otocima) raste savana i savanska šuma.
Stanovništvo

selo na otoku Tanni
Većinsko stanovništvo čine Melanezijci (Ni-Vanuatu, 98,5%) koji govore više od 100 jezika i dijalekata. Na ist. otocima žive Polinezijci (1%), u gradovima doseljenici iz Mikronezije i Europljani (0,5%). Služb. jezici su bislamski (mješavina engl. i melanezijskih jezika), engleski i francuski. Prosj. gustoća naseljenosti 18 st./km2, najgušće je naseljen otok Éfaté, 35 st./km2, na kojem živi o. 1/4 svih st. V. Otočke brdovite unutrašnjosti rijetko su naseljene, većina st. živi u seoskim naseljima uz obalu. Samo 1/4 st. živi u urbanim naseljima. Veći gradovi (procj. 2007.): Port Vila (Vila, 38 400 st.), Luganville (14 400), Norsup (3100) i Port Olry (2100). V. ima visoke stope prir. prirasta (15‰) koje su rezultat visokih stopa rodnosti (22‰) te zbog poboljšanja stupnja zdravstv. zaštite u posljednje vrijeme smanjene stope smrtnosti (7‰), iako je stopa smrtnosti dojenčadi i dalje visoka (52‰). Društvo je izrazito mlado, mlađih od 15 g. ima 32%, dok je starijih od 65 g. samo 4%. Očekivano trajanje života 63 g. Prema vjeroispovijesti prevladavaju kršćani: prezbiterijanci (32%), anglikanci (14%), rimokatolici (13%), adventisti (11%), drugi kršćani (14%); ostali su pripadnici drugih religija, lokalnih kultova i neopredijeljeni. Stupanj pismenosti o. 75%.
Gospodarstvo

Port Vila, tržnica
V. ima slabo gospodarstvo temeljeno na poljoprivredi i turizmu. 2/3 st. zaposleno je u poljoprivredi koja je većim dijelom samoopskrbna (uzgoj tara, jama, slatkoga krumpira, kruhovca, kokosova oraha; svinjogojstvo) i nedostatna za pokrivanje domaćih potreba, dok se za izvoz uzgaja kokosov orah (izvoz kopre donosi o. 35% vrijednosti izvoza), kakaovac, kava i tikvice. Nešto franc. doseljenika bavi se mesnim stočarstvom (izvoz govedine i teletine, 15% vrijednosti izvoza). Ribarstvo je za vlastite potrebe (ulov tune), no V. ostvaruje znatne prihode od prodaje prava na ribolov stranim ribarima (najviše kineskima). V. nema značajnijih zaliha mineralnih sirovina (mangan se na Éfatéu prestao kopati još 1976). Ind. je slabo razvijena (ostvaruje samo o. 10% vrijednosti BNP-a i zapošljava o. 5% radne snage) i ograničena na preradu domaćih sirovina; prehr., tekst., drvna. Na Éspiritu Santu prije 10-ak godina otvorena je industr. zona s poreznim olakšicama čime se nastoji privući strane ulagače, posebice iz zemalja tzv. istočnoazijskih tigrova. Turizam je važan izvor deviza (o. 70 mil. USD); 2005. g. primili su 60 000 stranih gostiju i još toliko posjetitelja u sklopu kružnih brodskih putovanja. Većina je hotela u stranom vlasništvu. Najviše turista dolazi iz Australije i Novoga Zelanda. Negativna vanjskotrgovinska bilanca pokriva se stranom pomoći (prije svega Australija i Novi Zeland); gl. vanjskotrgovinski partneri: Australija, Japan, Tajland, Indija, Singapur, Novi Zeland, Fidži.
BNP (2005): 341 mil. USD
Udio BNP-a po sektorima (2001): poljoprivreda 14%, industrija 9%, usluge 77%
Udio zaposlenih po sektorima (2000): poljoprivreda 65%, industrija 5%, usluge 30%
Nezaposlenih (1999): 1,7%
Inflacija (2004): 2,8%
Realan rast gospodarstva (za 2004): 3%
Uvoz (2004): 34,1 mil. USD
Izvoz (2004): 117,1 mil. USD
Povijest
O. ←1300. na sjev. otoke Vanuatua naseljava se stanovništvo iz Melanezije, a tijekom ←I. tisućljeća juž. otoke Futuna i Aniwa koloniziraju narodi iz Polinezije. o. 1200. u sred. području V. razvija se država velikog poglavice Roya Mate. Prvi Europljanin koji je posjetio V. bio je port. pomorac Pedro Fernández de Quirós (1606); učestaliji eur. istraž. pohodi na V. uslijedili su tijekom XVIII. st. (Louis-Antoine de Bougainville, 1768; James Cook, 1774). Potonji naziva otočje V. Novi Hebridi; pod tim imenom ostat će do 1980. Eur. misionari i trgovci sandalovinom dolaze na V. tijekom 1840-ih. Ujedno započinje razdoblje odvođenja lokalnog stanovništva kao nadničara na plantaže na otoke Fiji i Novu Kaledoniju te u Queensland (Australija). Tijekom 1860-ih postupno se stvara sloj domaćih trgovaca i poduzetnika koji se opiru eur. eksploataciji. Kako bi zaštitili interese eur. plantažera, Vel. Britanija i Francuska uspostavljaju 1887. zajedničku polit. kontrolu (Udruženo pomorsko povjerenstvo, preimenovano 1906. u Anglofrancuski kondominij). U istom razdoblju stranci posjeduju o. 1/3 teritorija otočja Vanuatu. U II. svjetskom ratu Vanuatu je jedna od glavnih savezničkih voj.-pom. baza. Nakon 1945. jača polit. pokret za osamostaljenje, koje je dogovoreno 1977. na konferenciji Vel. Britanije, Francuske i Novih Hebrida u Parizu. Prvi izbori održani su 1979, pobjedu je odnijela stranka Vanuaaku, a njezin prvak, svećenik Walter Lini, ustrojio je prvu vladu. Iste god. donesen je ustav, a netom prije proglašenja pune neovisnosti Jimmy Stevens, mesijanski vođa skupine Nagriamel, proglasio je, uz potporu francuskih kolonijalista i američkih turističkih agencija, otok Espíritu Santo nezavisnim od Vanuatua. Taj je separatistički pokušaj ubrzo ugušen; 30. VI. 1980. proglašena je nezavisnost Vanuatua unutar Commonwealtha, država je dobila ime Republika Vanuatu (vanuatu naša zemlja zauvijek).