Zamjatin, Jevgenij Ivanovič, ruski književnik (Lebedjanj, Tambovska gubernija, 1. II. 1884 – Pariz, 10. III. 1937). Zvanjem inženjer brodogradnje. Progonjen zbog sudjelovanja u revolucionarnom pokretu prije I. svjetskoga rata. Podupirao Oktobarsku revoluciju, ali se kritički odnosio prema totalitarnoj državi u koju se pretvorio Sovjetski Savez. Emigrirao u Francusku 1931. Pisao groteskne i satirične novele o ruskoj provinciji, pod utjecajem Gogolja i Bijeloga. Preko opusa H. G. Wellsa otkriva znanstvenu fantastiku i piše djela negativne utopije (svjetski poznat roman Mi, tiskan na engleskom u New Yorku 1924, na češkom u Pragu 1927, a u Sovjetskom Savezu tek 1988). Ostala djela: proze Otočani; Oči; Mamaj; Pećina; Tamo gdje je vrag rekao laku noć; drame Oganj svetoga Dominika; Buha.