Češka

Službeni naziv: Češka Republika; Česká Republika
Površina: 78 866 km2
Stanovništvo: 10 512 782 (133 stanovnika/km2); 66% gradsko
Glavni grad Prag, 1 241 664 stanovnika
Upravna podjela 13 krajeva i glavni grad;
Službeni jezik češki
Valuta češka kruna (česká koruna)= 100 halera (haléřů)
Češka, država u središnjoj Europi, graniči s Poljskom na sjeveroistoku, Slovačkom na jugoistoku, Austrijom na jugu i Njemačkom na zapadu i sjeverozapadu; nema morske obale.
Prirodna obilježja

České Budějovice

Prag i rijeka Vltava

Prag, Karlov most
Najveći dio Češke zauzima Češki masiv koji se sastoji od prostrane Češke zavale i gorja koje ju omeđuje. Druga je velika cjelina Moravska zavala na istoku. Češka zavala (ili Češki kvadrat) blago je valovita ravan, pretežno nagnuta prema sjeveru. U južnom je dijelu sredogorjima (Brdy, Středočeská vrchovina) raščlanjena na više manjih zavala, a na sjeverozapadu se uzdižu České stredohoří (837 m) i Doupovské hory (934 m), obje vulkanskoga podrijetla, s brojnim termalnim vrelima u podnožjima. Češka zavala okružena je gorjima: uz njemačku granicu na jugozapadu su Šumava, 1378 m, i Český les (Češka šuma), 1042 m, a na sjeverozapadu Krušné hory (Rudna gora, njemački naziv Erzgebirge), 1244 m. Na sjeveroistoku, uz poljsku granicu, pružaju se Sudeti s glavnom gorskom skupinom Krkonošama u kojima je i najviši vrh zemlje, Sněžka, 1602 m. Češku i Moravsku zavalu dijeli Česko-moravská vrchovina (836 m) sa znamenitim krškim područjem Moravský kras. Moravska zavala prijelazno je područje između staroga Češkoga masiva na zapadu i mlađih Karpata na istoku. Ispunjena je uglavnom tercijarnim sedimentima, otvorena prema jugu, a na sjeveru povezana sa zavalom Odre niskim (302 m) Moravskim vratima, jednim od najznačajnijih prijevoja u srednjoj Europi. Uz granicu sa Slovačkom pružaju se najzapadniji ogranci Karpata: Javorníky i Bílé Karpaty. Prevladava umjerena kontinentska klima lokalno modificirana utjecajem reljefa (visina). Srednja siječanjska temperatura iznosi od -7 °C u gorjima do 0 °C u nizinama, srednja srpanjska od 8 °C u gorjima do 20 °C u nizinama. Prosječna količina oborina u najvećem dijelu Češke je 500–750 mm, a samo najviši dijelovi gorja primaju više od 1500 mm; većina padne u toplom dijelu godine. Prirodna vegetacija su šume. Iako su stoljećima krčene radi drva, dobivanja obradiva tla i naseljavanja, danas zauzimaju 34% površine zemlje i njihovom se očuvanju i obnovi posvećuje velika pozornost. Otežavajuća su okolnost oštećenja šuma izazvana kiselim kišama. U visinskim zonama redaju se šume hrasta, zatim bukve i konačno crnogorice, pretežito smreke. Na području Češke nalaze se razvodnice triju velikih sljevova: zapadne 2/3 zemlje odvodnjavaju se preko Labe u Sjeverno more. Njezini glavni pritoci u Češkoj su Vltava i Ohře; od većih rijeka tu je Berounka, pritok Vltave. Moravsku zavalu odvodnjavaju Morava i Dyje preko Dunava u Crno more, a krajnji sjeveroistok preko Odre odvodnjava se u Baltičko more.
Stanovništvo
Češka ima 10 512 782 stanovnika razmjerno homogenog sastava – Česi čine 94% stanovništva (13% čine Moravci koji sebe smatraju izdvojenom skupinom). Manjine su uglavnom koncentrirane u pograničnim područjima: najbrojniji su Slovaci, nešto preko 3%, zatim Poljaci, Nijemci, Mađari, Romi i Ukrajinci, svi zajedno manje od 3% st. Služb. jezik je češki, a regionalno se koriste jezici manjina. Češka je s više od 130 st./km2 gusto naseljena zemlja. Najgušće je naseljeno područje oko glavnoga grada Praga, sjeverna Češka i sjeverna Moravska. Slabije su naseljena gorska područja i jugozapad Češke zavale. Stupanj urbanizacije razmjerno je nizak za tako industrijaliziranu zemlju: u gradovima živi 66% stanovništva. Uz Prag (1 241 664 stanovnika), veći su gradovi Brno (378 327), Ostrava (297 421), Plzeň (167 472), Liberec (102 113), Olomouc (99 4071), České Budějovice (93 467), Hradec Králové (93 035) i dr. Prosječna godišnja promjena broja st. (1990–94) je -1‰, pri čemu su stope rodnosti i smrtnosti vrlo niske, osciliraju oko 10‰, a pad broja stanovništva bio bi i jači da nema pozitivne migracijske bilance od 1‰. U dobnom sastavu sve je više starog stanovništva: starijih od 65 god. je 14%, a mlađih od 15 god. 16%. Očekivano trajanje života je 74 godine. U vjerskom sastavu prevladavaju rimokatolici s oko 40%, nešto je protestanata i drugih vjerskih skupina, a 40-ak % izjašnjava se kao ateisti. Obrazovna struktura je dobra, gotovo da nema nepismenih. Karlovo sveučilište u Pragu, osn. 1348, jedno je od najstarijih u Europi. Sveučilišta imaju još i Brno, Olomouc i Opava.
Gospodarstvo
Nakon sloma socijalizma i raspada Istočnoga bloka, Češka se, kao i sve zemlje koje je snašla slična sudbina, našla pred izazovom tranzicije i uključivanja u svjetsko tržište. Još u doba državne zajednice sa Slovačkom (1992) provedena je privatizacija velikog dijela gospodarstva. U idućim godinama bilježen je visok rast privatnoga sektora, rast BNP-a, niska inflacija i niska stopa nezaposlenosti, pa je Češka slovila za najuspješniju tranzicijsku zemlju koja je privukla mnoge strane investitore, ponajviše iz Njemačke. Ipak, kašnjenje restrukturiranja velikih sustava i nepotpuno uvođenje slobodnotržišnog gospodarstva (država je izravno ili neizravno snažno utjecala i na privatna poduzeća) te rast plaća brži od rasta produktivnosti rezultirali su financijskom krizom koja je počela 1996. U idućim godinama bilježio se pad gospodarstva (stope rasta 1998. i 1999. bile su negativne), pa je osnovana agencija za restrukturiranje kako bi se pronašli strani kupci za pojedine tvrtke čime bi se osigurao dotok svježega kapitala i izlazak iz krize. To je potpomognuto privatizacijom financijskoga sektora i rastom izvoza. Poljoprivreda Češke, iako kolektivizirana i pod državnom upravom, bila je među najnaprednijima u Istočnom bloku. Nakon 1990. većina je posjeda privatizirana. Više od trećine zemljišta pogodno je za poljoprivredno iskorištavanje. Najviše se uzgajaju šećerna repa, pšenica, ječam, krumpir, voće i povrće. U sjevernoj Češkoj uzgaja se hmelj, a u dolini Vltave i u jugoistočnoj Moravskoj razvijeno je vinogradarstvo. Od rudnih bogatstava ima nešto kamenog ugljena, ali je važniji lignit koji se upotrebljava u termoelektranama, domaćinstvima i kemijskoj industriji. Nafta i plin uglavnom su se uvozili iz Rusije. Od ostalih prirodnih izvora ima nešto ruda željeza, bakra i drugih obojenih metala, antimona, urana te gline. Uz termoelektrane, važne su četiri nuklearne elektrane koje daju oko 20% proizvodnje električne energije. Industrija u Češkoj ima dugu tradiciju, glavne grane dugo su bile proizvodnja stakla i kristala, porculana, preciznih instrumenata i druga laka industrija. U doba komunizma težište razvoja industrije stavljeno je na takozvanu tešku industriju: crnu i obojenu metalurgiju, kemijsku industriju, proizvodnju lokomotiva i tramvaja, strojeva. Iako su se ti proizvodi unutar Istočnoga bloka isticali kvalitetom, takav razvoj doveo je do velikih onečišćenja i degradacije okoliša što je naročito izraženo na sjeveroistoku, oko Ostrave. Suvremeni razvoj ponovno se okreće prerađivačkoj industriji (automobilska, tekstilna, elektroindustrija), te prehrambenoj u kojoj se ističe proizvodnja piva. Znatan doprinos gospodarstvu čine prihodi od turizma. Oslonac su mu brojni kulturno-povijesni spomenici i gradovi, poglavito Prag, a u novije vrijeme i središta zimskih športova. Češku godišnje posjeti više od 5 milijuna stranih turista. Vanjskotrgovinska bilanca još je uvijek negativna. Izvoze se strojevi, automobili i automobilski dijelovi, tramvaji i druga industrijska roba, a uvoze nafta i plin, automobili, različiti strojevi, sirovine, prehrambeni proizvodi. Glavni su partneri Njemačka, Slovačka, Austrija, Francuska i Poljska. Promet je dobro razvijen, a glavno prometno središte je Prag s međunarodnom zračnom lukom, podzemnom željeznicom, autocestovnim vezama. 
BNP (1998): 53,03 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):poljoprivreda 4%, industrija 39%, usluge 57%
Udio zaposlenih po sektorima (1998):poljoprivreda 6%, industrija 41 %, usluge 53%
Nezaposlenih (1999): 9,4%
Inflacija (1990–98): 13,7%/god. (1999: 2,1%)
Realan rast gospodarstva (1990–98): 0,9%/god. 
Uvoz (1999): 26,4 mlrd. USD
Izvoz (1999): 24,6 mlrd. USD
Povijest

dvorac Šternberk

Kutná Hora
Područje Češke naseljava u ←V. stoljeću keltsko pleme Boji (odatle njemački naziv Böhmen za Češku); u I. stoljeću zauzimaju je germanski Markomani, a u V–VI. stoljeću Slaveni. Česi su naselili područje uz srednji tok Labe između V. i VI. stoljeća i postupno se širili duž Češke i Moravske. Godine 623–58. u sastavu slavenske države kneza Sama, potom pod franačkom vlašću, a nakon raspada Franačke priznaje vlast Nijemaca (843). U Velikomoravskoj državi (830–906) za kneza Rastislava (846–70) stanovništvo je primilo kršćanstvo (sv. Ćiril i Metod). Nakon propasti Velikomoravskoga kneštva, središte države premješta se u Češku; do X. stoljeća učvršćena je središnja državna vlast na čelu s dinastijom Přemyslovića (VIII–XIII. stoljeće); nasljedni kraljevski naslov dobio je  → Otakar I. (Přemysl I., 1198). Vrhunac je država dostigla za vladanja → Otakara II. (Přemysla II., 1253–78), a nakon njegova poraza i pogibije u bitki kraj Dürnkruta 1278. veći dio države pripao je rimsko-njemačkom caru Rudolfu I.; dinastija je utrnula 1306, a od 1310. vladali su kraljevi iz kuće Luksemburgovaca (do 1437). Za Karla IV. Luksemburgovca (1346–78) proširena je vlast na Lužicu i Šlesku, a u Pragu (koji tada slovi za jedno od kulturnih žarišta Europe) osnovano je prvo sveučilište u srednjoj Europi (1348). Kraj “zlatnoga doba” češke države označili su vjerski ratovi. Nakon što je u Konstanzu spaljen → Jan Hus (1415), diljem Češke i u okolnim zemljama trajali su takozvani husitski ratovi (1419–36). Poslije Mohačke bitke i smrti kralja Ludovika II. Jagelovića (1526), izborom Ferdinanda I. na vlast u Češku dolaze Habsburgovci (1526–1918). Protureformacijske pozicije Habsburgovaca dovele su do otpora češkoga protestantskog plemstva, svrgavanja Ferdinanda II. i izbora Fridrika V. Falačkog za češkoga kralja (1619, kao Fridrika I.). Porazom ustanika (Bílá hora, 1620) Češka je izgubila status kraljevstva i postala austrijska pokrajina. Otpor germanizaciji doveo je već koncem XVIII. stoljeća do češkoga narodnog preporoda; građanska skupština tražila je 1848. ravnopravnost s Nijemcima i sjedinjenje čeških zemalja; član Narodnog odbora → František Palacký predsjednik je Slavenskoga kongresa u Pragu. Nakon sloma praškog ustanka (lipanj 1848) uveden je → Bachov apsolutizam, koji je nakratko umrtvio politički život u Češkoj. Borba za češku autonomiju nastavljena je od 1860-ih; nakon izborne pobjede 1891. mladočesi traže neovisnost Češke. Njihov je vođa → Tomáš G. Masaryk emigrirao 1914. i u inozemstvu osnovao pokret za osnutak samostalne češke republike. Raspadom Austro-Ugarske 1918. ustrojena je → Čehoslovačka (Češka, Moravska, Slovačka); predsjednik do 1935. bio je Masaryk. U sastavu novostvorene države Češka se nalazila (uz prekid tijekom njemačke okupacije u II. svjetskom ratu) sa Slovačkom, do sporazumnoga razlaza 1. I. 1993, kada je proglasila neovisnost (predsjednici: → Václav Havel u 2 mandata, do 2003, → Václav Klaus od 2003. i 2008–13. te Miloš Zeman od 2013). Djelujući u pravcu regionalne suradnje, Češka je ostala članica Srednjoeuropske inicijative (članstvo Čehoslovačke od 1990) i Višegradske skupine (od 1993. organizirane u Srednjoeuropsko područje slobodne trgovine – CEFTA). Primljena u NATO 12. III. 1999. Od 1. V. 2004. članica Europske unije.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: