Valentinijan I.

Valentinijan I. (lat. Flavius Valentinianus), zapadnorim. car (vjerojatno Cibalae, 321 – Brigetio, Donja Panonija, 375). Sin rim. časnika; od mladosti služio u rim. vojsci, gdje postiže čin tribuna. Degradirao ga je car Julijan Apostata zbog odbijanja da se odrekne kršćanstva, ali i dalje ostaje u voj. službi. Sudionik rim. pohoda protiv Perzije (363). Nakon smrti cara Jovijana (364) vojska ga je aklamacijom u Niceji izabrala za cara. Suvladarom imenovao brata Valensa (Flavija Valenta), kojem je povjerio ist. dio Carstva, dok je sam vladao zap. dijelom i Ilirikom. Do 367. njegova vladarska rezidencija nalazila se u Milanu, a potom u Trieru. Suzbio više barbarskih provala (u Galiji, Britaniji i Africi). God. 367. proglasio devetogodišnjeg sina Gracijana suvladarom. Umro u Panoniji, kamo se uputio braniti granicu od upada Sarmata i drugih barbarskih plemena. U vjerskim pitanjima tolerantan; u unutar. politici djelovao na suzbijanju korupcije i jačanju gosp. snage Carstva.