Maršalovi Otoci

Službeni naziv: Republika Maršalovi Otoci, (maršalski: Majôl; engleski: Republic of the Marshall Islands)
Površina: 181 km2
Stanovništvo (procjena 2002): 53 000 (292 stanovnika/km2); 72% gradsko
Glavni grad Dalap-Uliga-Darrit, 25 000 stanovnika (procjena 2005)
Upravna podjela 33 atola – općina
Službeni jezici maršalski ili majolski, engleski
Valuta američki dolar (USD) = 100 centa (cents)
Maršalovi Otoci, otočna država u otočnoj skupini Mikronezije, u zapadnom dijelu Tihog oceana, na moru graniči s državama Mikronezijom i Kiribatijem, ima 370 km morske obale.
Prirodna obilježja

atol Kwajalein

Majuro, plaža
Nalazi se su u središnjem dijelu Tihog oceana, malo sjevernije od ekvatora. Čini ih više od 2000 otočića okupljenih u 29 atola uz samo 5 samostalnih otoka. Građeni su od koraljnih vapnenaca i pijeska. Atoli čine dva paralelna niza udaljena 300-tinjak km koji se u duljini više od 100 km pružaju u smjeru SZ–JI. Zap. skupinu Ralik (“otoci zalaska”), 93,2 km2, čine tri otoka i 29 atola (Enewetak/Eniwetok/, 5,9 km2, Bikini, 6 km2, Rongelap, 8 km2, Kwajalein, 16,4 km2, Namu, 6,3 km2, Ailinglaplap, 14,7 km2, Jaluit, 11,3 km2 i dr.). Ist. skupinu Ratak (“otoci izlaska”) čine 2 otoka i 14 atola (Ailuk, 5,4 km2, Likiep, 10,3 km2, Wotje, 8,2 km2, Maloelap, 9,8 km2, Majuro, 9,7 km2, Arno, 13 km2, Mili, 15,9 km2 i dr.). Kwajalein je najveći svj. atol, sastoji se od oko 90 otočića, a laguna mu je veća od 1700 km2. Atoli Bikini i Enewetak (Eniwetok) poznati su po mnogobrojnim amer. nuklearnim pokusima. Dekontaminacija nije dovršena ni danas. Klima je trop., sa snažnim utjecajem oceana; godišnja kolebanja temperature su mala, sr. mjesečne iznose o. 27–28 °C. Količina padalina smanjuje se udaljavanjem od ekvatora – na J ih ima o. 4000 mm, a na krajnjem S 500–800 mm, pa i manje; najviše ih je u listopadu i studenom. Vegetacija je oskudna, pretežno kokosove palme, banane, papaja i kruhovac. Stalnih tekućica nema, jedina pitka voda je kišnica.
Stanovništvo
Veliku većinu (više od 95%) stanovništva čine Maršalci (mikronezijska skupina), ima nešto Polinežana, Amerikanaca, Nijemaca, Japanaca. Službeni jezici: maršalski i engleski. Naseljenost je neravnomjerna, oko 2/3 st. živi na atolima Majuro (više od 2500 st./km2) i Kwajalein (o. 700 st./km2), gusto je naseljen i maleni atol Kili (o. 900 st./km2). Ostali atoli naseljeni su rjeđe od prosjeka zemlje. U gradovima živi o. 3/4 st., najviše u gl. gradu Dalap-Uliga-Darritu (o. 25 000 st.) na atolu Majuro, nastalom srašćivanjem više manjih naselja. Od ostalih naselja veća su Ebeye (9800 st.) na atolu Kwajalein i Enewetak (900 st.) na istoimenom atolu. Porast st. je brz, više od 40‰ godišnje (prosj. 1990–98) i ugl. je rezultat visoke stope rodnosti (40–42‰ s tendencijom pada) i niske smrtnosti (o. 5‰). Dio st. gubi se emigracijom. Zbog nuklearnih pokusa u prošlosti su bile izražene unutar. migracije. Mlađi od 15 g. čine o. 39%, a stariji od 65 g. manje od 3% st. Medijalna dob je 20 g., a očekivano trajanje života 65 g. U religijskoj strukturi prevladavaju kršćani (protestanti). Nepismeno je o. 7% st. Obvezno obrazovanje traje 9 g., srednje još tri.
Gospodarstvo

Majuro, aerodromska zgrada
Gospodarstvo je slabo razvijeno, glavnina prihoda potječe od amer. pomoći i naknade za voj. baze te od izdavanja dozvola za strane ribolovne flote i taksa za registraciju stranih brodova. Javni sektor (država) zapošljava oko 1/3 radne snage. Suvr. gospodarstvo usredotočeno je u nekoliko većih naselja, drugdje prevladava skromna samoopskrbna poljoprivreda i ribarstvo. Najvažnije kulture su kokos, kruhovac, taro i slatki krumpir, uzgajaju se svinje i perad. U gradovima se razvija trgovina, prerada ribe i kopre, bankarstvo, uslužne djelatnosti, posebice one povezane sa sve važnijim turizmom (ugostiteljstvo, izrada suvenira, tečajevi ronjenja…). Nekih važnijih prir. bogatstava nema, pa ni izvora energije. Ind. je slabo razvijena, nešto prerade poljoprivr. proizvoda i ribe, proizvodnja kokosova ulja, nešto tekstilne i brodograđevna (uklj. servise), a gotovo sva je na otoku Majuru. Turizam je velik potencijal i na nj su usmjereni drž. planovi, ali zasad je skroman, zemlju godišnje posjeti o. 6000 stranih gostiju. Vrijednost izvoza višestruko je manja od uvoza. Izvoze se proizvodi od kokosa (kopra, ulje), riba, suveniri, najviše u SAD, nešto u Australiju, Japan, Kinu. Uvoze se goriva, strojevi i oprema, vozila, roba široke potrošnje, prehr. proizvodi, najviše iz SAD-a i Japana. U unutar. povezivanju najvažniji su pom. i zračni promet; ima više od 20 zračnih luka, međunar. na atolu Majuru. Na njemu se nalazi i cjelokupna cestovna mreža, više otoka povezano je cestom dugom 50-ak km.
BNP (2002): 126 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2000):
poljoprivreda 13%, industrija 15%, usluge 72%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 20%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2000): 31,5%
Inflacija (1990–2001): 5,3 % (2000: 2,1%)
Realan rast gospodarstva (2001–2002): 4,0%
Uvoz (2003): 56 mil. USD
Izvoz (2003): 10 mil. USD
Povijest
Godine 1529. otoke je otkrio španjolski pomorac Álvaro Saavedra Cerón; ime su dobili 1788. prema britanskom pomorcu Williamu Marshallu. Od 1860. na otocima jača prisutnost njemačkih trgovaca; 1885. uspostavljen je njemački protektorat. Godine 1914. otoke zauzimaju Japanci; u II. svjetskom ratu jedna od strateški najvažnijih japanskih vojno-pomorskih baza na Tihom oceanu. Godine 1944. otoke zauzimaju savezničke snage; 1947. dio UN-ova Skrbničkoga teritorija Pacifičkih otoka (pod upravom SAD-a). Autonomiju stječu 1979; prvi predsjednik bio je Amata Kabua, na toj dužnosti proveo je pet mandata od 1979. do 1996. Status Skrbničkoga teritorija prestao je 1990; od 1991. član UN-a. OD 2012. predsjednik je Christopher Loeak.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: