Altamira y Crevea, Rafael, španjolski pravnik i povjesničar (Alicante, 10. III. 1866 – México, 1. VI. 1951). Profesor prava na Sveučilištu u Madridu, nakon izbijanja građanskog rata emigrira u Pariz i México. Sudac Međunarodnog suda u Haagu. Zalaže se za liberalne ideje u pravu i kritizira klerikalizam u Španjolskoj. Djela: Psihologija španjolskog naroda (1902), Povijest Španjolske i španjolska civilizacija (I–IV, 1906–11).