akvarel, August Macke Na bazaru
akvarel, John Marin Pokret: Peta avenija, Chicago, Art Institute
akvarel, Richard Parkes Bonington Pogled na Rouen s dokova, London, British Museum
akvarel (talijanski: acquerello od latinskog aqua voda), slika izrađena vodenim bojama; tehnika slikanja. Biljne ili mineralne boje vezane su ljepilom (gumiarabikom i sl.) i otopljene u vodi; srodne tehnike gvaš i tempera. Akvarelom se koloriraju crteži unutar postojećih kontura, pokrivaju bojom šatirani crteži, laviraju crteži izvedeni nekom od grafičkih tehnika; slika se i bez prethodnog crteža. Akvarel se izrađuje na posebnome zrnatom (hrapavom) papiru; nekad se upotrebljavao pergament; podloga igra važnu ulogu zbog bjeline papira. Osjetljivost akvarela zahtijeva čuvanje u mapama ili pod staklom. Akvarel je glavna slikarska tehnika već u starom Egiptu, poznata u Kini od ←II. stoljeća, potom u Japanu, Indiji i Perziji; njime se slikalo u antičkoj Grčkoj i Rimu. Preko bizantskog slikarstva prelazi u europske samostanske skriptorije, gdje se oslikavaju brojni misali, brevijari, kronike i dr. U doba renesanse i baroka akvarelom se izrađuju studije, kartoni za freske i tapiserije, arhitektonske skice i nacrte, crteži, poglavito jednom bojom – lavirani crteži. U Engleskoj se u XVIII. stoljeću razvio kao samostalna slikarska tehnika; potom se proširio na ostale zemalje i sva stilska razdoblja XIX. i XX. stoljeća.