antika

antika 1. Fidija, detalj istočnog friza na Partenonu, ←V. stoljeće; 2. skifos s prikazom Odiseja, ←V. stoljeće; 3. rimski amfiteatar u Cezareji, Izrael; 4. lov na kalidonskog vepra, detalj sarkofaga iz Salone.

antika 1. rimski mozaik iz Salone; 2. glava boginje Isse, Vis; 3. Venera kažnjava Erosa, zidna slika iz Pompeja; 4. Vila Misterija u Pompejima.
antika (od latinskoga: antiquus starinski, drevan), općenito, sinonim za davno doba, davninu; u užem smislu, naziv za razdoblje europske i sredozemne povijesti između pretpovijesti ili starih istočnih civilizacija i srednjeg vijeka, obilježeno utjecajem grčke i rimske civilizacije. Vremenski raspon antike je od razdoblja kretsko-mikenske kulture (←XV–←XI. stoljeće) ili prvih pojava arhajske umjetnosti u Grčkoj (←VIII. stoljeće) do raspada Zapadnog Rimskog Carstva krajem V. stoljeća. Prostorno je antički svijet obuhvaćao sve one zemlje koje su bile sastavnice helenističkih zemalja ili Rimskog Carstva (prostor od Engleske i Portugala do Indije, obuhvaćajući obje obale Sredozemlja). Antika se dijeli na tri osnovna razdoblja: doba klasične grčke civilizacije (do ←IV. stoljeća), doba helenizma (od osvajačkih pohoda Aleksandra Velikog do uspostave rimske vlasti nad određenim područjem) i doba rimske prevlasti. U prvom razdoblju definirana su osnovna načela filozofije, estetike, prava i znanosti, u drugom je došlo do otvaranja prema bliskoistočnim civilizacijama i posredovanja njihovih postignuća prema zapadu, dok je treće razdoblje obilježeno eklektičkim sintetiziranjem tih elemenata te polaganom preobrazbom sustava vrijednosti pri čemu je kristijanizacija odigrala važnu ulogu. Antičkom civilizacijom započinje neprekinut slijed razvoja europske. civilizacije; u njoj su postavljeni temelji mnogobrojnih kasnijih znanstvenih disciplina i umjetnosti te joj se Europa povremeno vraćala kao svojem izvoru u razdobljima tzv. renesansi (karolinška renesansa u IX. stoljeću, renesansa XII. stoljeća, humanizam i renesansa u XV. i XVI. stoljeću, klasicizam XVIII. i XIX. stoljeća). Na današnjim hrvatskim prostorima antika započinje razdobljem grčke kolonizacije (←VI. stoljeće), iako su prvi dodiri s grčkim svijetom zabilježeni još ranije (spomeni u grčkoj mitologiji). Najvažnije grčke kolonije na istočnojadranskoj obali bile su Issa (Vis), Korkyra Melaina (Korčula), Pharos (Stari Grad), Tragurion (Trogir). Na kontinentalnom prostoru antika započinje rimskim osvajanjima i kolonizacijom (od ←II. stoljeća). Pod rimskom vlašću osnivaju se ili romaniziraju brojni gradovi (Jadera /Zadar/, Salona /Solin/, Siscia /Sisak/, Mursa/Osijek/, Cibalae /Vinkovci/, Sirmium /Srijemska Mitrovica/ i dr.). Zbog dobra smještaja na poveznici između Italije i Grčke, područje današnjih hrvatskih zemalja imalo je veliku važnost te je jedno od posljednjih prepušteno barbarskim osvajanjima. Područje je imalo i nemalu gospodarsku i političku težinu (brojni carevi podrijetlom iz njega, naročito u kasnijem razdoblju) te je i u kasnijim razdobljima bilo ciljem u svim pokušajima obnove Rimskog Carstva (Justinijanova rekonkista u VI. stoljeću; pokušaji Manuela I. Komnena sredinom XII.stoljeća).
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: