pravna znanost, znanost koja izučava pravo u svim njegovim oblicima, pridonoseći unaprjeđenju znanja o pravu i služeći se pritom interpretacijom prava, sustavnim strukturiranjem prava, izgradnjom općih kategorija prava i konstruiranjem prav. teorija kao osnove za unaprjeđenje legislativne prakse. U suvr. prav. porecima, za razliku od antike i sr. vijeka, p. z. se ne smatra izvorom prava. S obzirom na element prava koji izučava, dijeli se na pravnu dogmatiku, koja izučava normativni sadržaj prava, sociologiju prava, koja izučava pravo kao društv. pojavu, i na opću teoriju prava, koja izučava zajedničke elemente svih prava.