Š, š 1. Dvadeset i peto slovo hrv. latinice. 2. Znak za bezvučni prednjonepčani šuštavi suglasnik.
šah (perz. vladar, kralj, car), kroz povijest, naslov vladara u Iranu, Afganistanu i nekim zemljama sred. i juž. Azije. Služb. naslov glasi šahinšahom (kralj kraljeva).
Šahin-paša, bosanski veliki vezir (Glasinac, ? – Carigrad, 1647). Godine 1634. imenovan kapidžijskim ćehajom, a 1636. zapovjednikom janjičara; 1637. vezir u Siriji, potom u Bosni (1639) i Kaniži (1642–44), gdje je zapamćen kao vezir čvrste ruke.