Bagdad, grobnica VII. i IX. imama u Bagdadu
Bagdad (staroperzijski: Božji dar), glavni i najveći grad Iraka, smješten na obali Tigrisa blizu ušća rijeke Diyale, u središnjem dijelu zemlje; 6 050 000 stanovnika (2011). Leži u širokoj i plodnoj nizini na sjecištu povijesnih trgovačkih putova i najistaknutiji je grad drevne Mezopotamije. Stari dio grada s citadelom sačuvao je tipičan orijentalni izgled, noviji dio je moderan, planski izgrađen grad kružna oblika čije je širenje na obje obale Tigrisa omogućeno nakon gradnje brane za obranu od poplave; uključuje nova predgrađa na zapadu i sjeveru, a obuhvatio je i neke prijašnje samostalne gradove. Bagdad je kulturno i obrazovno središte Iraka s akademijom, sveučilištem (od 1957), znanstvenim institutima, muzejima, nacionalnom bibliotekom. Brojni kulturno-povijesni spomenici, među inim karavansaraj iz XIV. stoljeća, dvorac Abasida iz XII–XIII. stoljeća, mauzolej Zubeide iz XIII. stoljeća, više džamija. U Bagdadu je koncentrirana većina iračke industrije, financijskog poslovanja i trgovine. Razvijene sve grane industrije, najvažnije su prehrambena, tekstilna, kožarska, strojarska, drvna, kemijska. I danas važno prometno čvorište sa željezničkim i cestovnim vezama; aerodrom i riječna luka. Podigao ga je kalif al-Mansur 762–773. Najveći gospodarski i kulturni uspon postiže za kalifa → Haruna al-Rašida (786–809). Sjedište arapskoga kalifata dinastije → Abasida (VIII–XIII. stoljeće). Godine 1258. razorio ga je mongolski kan Hulagu i dokinuo kalifat; 1391. i 1401. pustoši ga Timur. Od XVI. stoljeća do 1917. (uz kraće prekide) pod turskom vlašću za koje doživljava gospodarsko i kulturno nazadovanje. Stradava u I. svjetskom ratu; 1917. zauzeli ga Britanci. Od 1921. prijestolnica arapskog kraljevstva Iraka. U II. svjetskom ratu poprište mnogih vojnih operacija. Od 1958. glavni grad Republike Irak. Grad je doživio velika razaranja tijekom Zaljevskog rata 1991. i američke intervencije 2003.