Bajkalsko jezero zimi
Bajkalsko jezero
Bajkalsko jezero, tektonsko jezero u južnom dijelu istočnog Sibira, Rusija, Burjatska Republika i Irkutska oblast; s 1620 m najdublje jezero na svijetu, 31 500 km2, površinom najveće slatkovodno jezero Euroazije, sadrži 23 000 km3 vode, oko 1/5 slatke vode na Zemlji. Okruženo planinama visokim i preko 2000 m, kriptodepresija, površina mu je na 454 m n. m.; asimetrično dno, strm pad i najveće dubine u zapadnom dijelu. Obala duga 2100 km, više većih zaljeva; 27 otoka, od kojih najveći Ol’hon. Prima 336 većih i manjih pritoka, glavni su Selenga, Turka i Barguzin, odvodnjava ga Angara, pritok Jeniseja. Jezero je zaleđeno od siječnja do svibnja; ljeti temperatura 9–13 °C na pučini, do 20 °C uz obalu; veliki klimatski utjecaj, u okolici klima blaža nego drugdje u Sibiru. Bogat i raznovrstan biljni i životinjski svijet: u jezeru i oko njega živi približno 600 biljnih i preko 1200 životinjskih vrsta; ribe, ptice, jedna vrsta tuljana; brojni endemi, neke vrste iz tercijara. U gospodarstvu važno je ribarstvo, na južnoj obali industrija celuloze i papira; zbog znatna onečišćenja od 1970-ih mjere zaštite. Među naseljima na obali brodske veze, uz južnu obalu željeznica. Razvoj turizma.