Benešić, Julije

Julije Benešić
Benešić, Julije, hrvatski književnik, jezikoslovac i prevoditelj (Ilok, 1. III. 1883 – Zagreb, 19. XII. 1957). Studirao u Beču, Krakovu, Pragu i Zagrebu. Službovao kao profesor, lektor za poljski jezik i intendant HNK u Zagrebu. Pisao pjesme, eseje, kritike i feljtone, a djelovao i kao leksikograf. Kao jedan od najvećih poznavatelja poljske kulture i jezika, uređivao antologije, prevodio poljske klasike (Mickiewicz, Reymont, Sienkiewicz, Słowacki, Tuwim i dr.), sastavio Hrvatsko-poljski rječnik, usporedno radio i na afirmaciji domaće književnosti u Poljskoj. U rukopisu mu je nedovršen ostao Rječnik hrvatskog književnog jezika. Ostala važnija djela: lirika Istrgnuti listovi (1922), Gramatyka jćzyka chorwackiego czyli serbskiego (1939), antologija Poljska lirika (1939); eseji i kritike Razgovori (1922), Kritike i članci (1943); memoari Osam godina u Varšavi (1981).