Bhagavadgītā (sanskrtska pjesma uzvišenoga), religiozno-filozofski spjev, sveta knjiga hinduizma, najvažnije duhovno djelo Indije. Napisan u dijaloškom obliku u 18 pjesama, nalazi se u 6. knjizi epa Mahabharate. Opisuje princa iz Pandave Arjunu koji je u neprijateljskoj vojsci Kauravasu opazio nekoga bližeg rođaka i dvoumi se da li da se bori protiv njega. Krišna, preobučen u kočijaša, zapravo bog Višnu u ljudskoj preobrazbi, tumači mu potrebu borbe. Bhagavadgītā je nastala s puno preradaba oko 800. godine, a počeci sežu u ←II. stoljeće s osnovnom idejom ratne etike, da bi poslije dobila naglasak na navještenju boga Višnua ili neosobnog Brahmana. Bhagavadgītā sadrži sintezu hinduističkog puta spasenja: kroz ljubavno predanje Višnui i potom kao put djelovanja (karma-marga) i put spoznaje (jnana-marga).