Bihać

Bihać, grad u sjeverozapadnoj BiH, na rijeci Uni, u Bihaćkome polju, između ogranaka Plješevice i Grmeča; 45 807 stanovnika. (1991). Na unskoj željezničkoj pruzi; drvna, tekstilna, prehrambena industrija, proizvodnja građevinskog materijala (bihacit), hidroelektrana. Prvi se put spominje 1260; kralj Bela IV. proglašava ga slobodnim gradom 1262; poslije u posjedu Hrvoja Vukčića Hrvatinića, Frankapana i Nikole Jurišića. Nakon propasti Jajačke banovine, glavno uporište u borbi protiv Turaka (→ Bihaćka kapetanija). Turci ga zauzeli 1592. Pod turskom upravom sjedište sandžaka. Austrijska vojska zauzima Bihać 1878. U II. svjetskom ratu kratkotrajna “Bihaćka republika” od 4. XI. 1942. do 29. I. 1943, kada ga u tzv. Četvrtoj ofenzivi zauzimaju Nijemci. U Bihaću je 26. i 27. XI. 1942. održano prvo zasjedanje AVNOJ-a (privremena vlada NOV-a Jugoslavije). Nakon II. svjetskog rata sjedište istoimene općine. Raspadom Jugoslavije, tijekom velikosrpske agresije na BiH, grad i okolica izloženi razaranjima. Potkraj 1994. godine u okruženju i pod udarom Srba iz Bosne i Hrvatske; okruženje prekinuto u kolovozu 1995.