Bobaljević Mišetić, Sabo, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 1530 – Dubrovnik, 1585). Potomak stare dubrovačke plemićke obitelji. Zvan Glušac, jer je zbog sifilisa izgubio sluh. Vrlo buran život vodio između državne službe, zatvora i progonstva. Široke književne naobrazbe; družio se s piscima svojega vremena (Mažibradić, Pelegrinović, Akademija složnijeh). Pisao na talijanskom i hrvatskom jeziku. Talijanski mu je kanconijer tiskan u Veneciji 1589, dok je hrvatski dio opusa sačuvan tek fragmentarno. Liriku mu obilježavaju uobičajene petrarkističke teme i forme, kao i motivi iz vlastitoga životnoga iskustva.