Böhme, Jakob

Böhme, Jakob, njemački mistik, filozof i teozof (Alt-Seidenberg, danas Stary Zawidów, Poljska, 1575 – Görlitz, 17. XI. 1624). Po zanimanju postolar, pod utjecajem Biblije, njemačkoga mistika Valentina Weigela i Paracelsusa stvorio vlastiti filozofski sustav u kojem se iz ništavila rađa božanstvo kao prauzrok i uzrok svijeta, a zatim jedno iz drugoga izlaze vječna priroda, duhovni svijet i vidljiva priroda. U božanstvu je dijalektički spojeno dobro i zlo, tako da je i sam svjetski proces borba između dobra i zla. Böhme je renesansni mislilac, nezavisan duh koji je smatrao da su se sva filozofska pitanja i odgovori odnosili prije svega na čovjeka. Glavna djela: Svitanje (1612), De tribus principiis/Opis triju načela Božjega bića (1619), Psychologica vera/Četrdeset pitanja o duši (1620), Mysterium Magnum (1623). Godine 1730. objavljena su njegova sabrana djela u 11 svezaka.