patos (grč.) 1. Ushićenost, uzbuđenost, zanos; stanje povišene osjećajnosti u trenucima strasti ili velikih odluka. 2. U ant. estetici p. se razmatrao kao element retorike i poetike. Prema Aristotelu, p. kao nuždan element tragedije, označava radnju koja donosi propast ili bol. Retoričari naglašavaju važnost emocionalnog naboja u govoru kao snagu koja pokreće slušatelje. Pretjerani p. smatra se izvještačenošću.