Bourbon

Bourbon (hrvatski naziv Burbonci), europska dinastija čiji su ogranci vladali u Francuskoj, Španjolskoj, Kraljevstvu Obiju Sicilija i u Parmi. Prema nekim povjesničarima, njihovo rodoslovlje seže u VII. stoljeće (Hildebrand, brat Karla Martela); prvi poznati predak Bourbona smatra se Aimar (X. stoljeće). Ime su stekli prema obiteljskom dvorcu (Castel Borboniense, današnji Bourbon L’Archambault) u nekadašnjoj pokrajini Bourbonnais (središnja Francuska). Poslije smrti posljednjega muškog odvjetka Archambaulta VIII., njegova kći Matilda prenijela je posjede i naslov na sina Archambaulta IX. Ženidbom Roberta od Clermonta, sina francuskoga kralja Luja IX. s Béatriceom, unukom Archambaulta IX. (1272), sjedinjen je najmlađi ogranak Capeta s Burboncima. Njihov sin Luj I. naslijedio je majku i time postao prvi vojvoda od Bourbona (1327). Stariji ogranak Bourbona počinje s Pierreom I., najstarijim sinom Luja I., koji je poginuo u boju kraj Poitiersa (1356). U ratu protiv Engleza istaknuo se Luj II.; Jean I. sudionik je bitke kraj Azincourta, a umro je kao zarobljenik u Engleskoj (1434). Pobjedu protiv Engleza u bitki kraj Formignyja izvojevao je 1450. Jean II. (umro 1488. bez izravnih potomaka). Suzanne, kći njegova najmlađeg brata Pierrea, udala se za Charlesa III. de Bourbona (Comte de Montpensier) te na nj prenijela obiteljske naslove. Njegovom smrću izumire stariji ogranak Bourbona. Mlađi ogranak potječe od Jacquesa, trećega sina Luja I. Njegov praunuk Jean II. ženidbom je stekao feud La Roche sur Yon; Jeanov unuk Charles (vojvoda od Vendômea) naslijedio je naslov vojvode od Bourbona, Antoine (umro 1562), sin Charlesa, ženidbom s Jeannom d’Albert stekao je naslov kralja Navarre; njegov je brat Luj utemeljitelj dinastije Condé. Henrik IV., sin Antoinea, izumrćem dinastije Valois 1589, postao je francuski kralj i utemeljitelj ogranka koji poslije vlada u Francuskoj, Španjolskoj, Parmi i Napulju. Francuska revolucija privremeno prekida vladavinu dinastije Bourbona; restauracija je ponovno uspostavlja (1814. i 1815), a Srpanjska revolucija (1830) konačno ukida. “Kralj Građanin” Luj Filip (1830–48) pripadao je sporednom ogranku Bourbona (Orléans-Bourbon).
Španjolski ogranak (Borbón) potječe od Filipa (unuk Luja XIV.), vojvode od Anjoua. Kao Filip V. stupa 1714. na španjolsko prijestolje. Njegovi potomci vladali su Španjolskom do smrti Ferdinanda VII. (1833), kojega je naslijedila kći Izabela II. (1833–68). Vlast Bourbona u Španjolskoj prestaje abdikacijom Alfonsa XIII. (1931). Izumrćem karlističke muške loze (1936), potomak Izabele II., barcelonski grof Don Juan, postao je punopravni pretendent na španjolsko prijestolje. Zakonom o nasljedstvu (1947) Španjolska je ustrojena kao monarhija; 1954. generalisimus Franco i Don Juan postigli su sporazum da Don Juan Carlos, sin Don Juana, stupi na prijestolje i obnovi monarhiju, što je i ostvareno nakon Francove smrti 1975.
Sicilsko-parmsko-piacentinski ogranak nastaje kada Don Carlos (mlađi sin Filipa V.) kao Karlo VIII. postaje kralj Obiju Sicilija (1738). Naslijedio ga je 1759. brat Don Fernando kao Ferdinand IV. S prekidima (doba Napoleona) ta je dinastija vladala do 1860. kada je, nakon poraza od Garibaldija, protjeran posljednji vladar Franjo II. Vojvodstva Parma i Piacenza pripala su 1748. Don Filipu, najmlađem sinu Filipa V. Oba vojvodstva pripala su 1860. sjedinjenoj Kraljevini Italiji.