Burkina Faso

Službeni naziv: Burkina Faso, République Démocratique du Burkina Faso
Površina: 274 200 km2
Stanovništvo (procjena 1997): 10 474 000 (38 stanovnika/km2); 17% gradsko
Glavni grad Ouagadougou, 634 500 stanovnika (1994)
Upravna podjela 45 provincija
Službeni jezik francuski
Valuta CFA franak = 100 santima (centima)
Burkina Faso, država u zapadnoj Africi, graniči s Malijem na sjeveru i sjeverozapadu, Nigerom na sjeveroistoku, Beninom, Togom, Ganom i Obalom Bjelokosti na jugu; nema morske obale.
Prirodne značajke

Crna Volta
Burkina Faso zauzima prostrani ravnjak prosječne visine 100–200 m, blago nagnut prema J i diseciran dolinama većih i manjih, stalnih i povremenih tokova. Podloga od kristalinskih stijena pokrivena je lateritnim tlima; jednoličnu ravnicu prekidaju brežuljci građeni od granita na S i SI, a od pješčenjaka na JZ, gdje dosežu najvišu visinu malko više od 700 m. Prevladava savanska klima s dvama godišnjim dobima (suho i vlažno). Količina oborina s o. 1000 mm na J smanjuje se na manje od 250 mm na S, gdje se za sušna razdoblja savana pretvara u polupustinju. Dodatni otežavajući čimbenik je harmatan , suh i vruć si vjetar pun saharske prašine koji puše od veljače do lipnja. U j dijelovima, osim što ima više oborina, kišna sezona je dulja; u s područjima pojedinih godina oborine mogu izostati ili su znatno manje od prosjeka; suše. Prosječna temp. najsvježijih mjeseci (prosinac–veljača) iznosi 24–26 °C, a najtoplijih (travanj–svibanj) 30–35 °C, dnevni maksimumi nerijetko premašuju 40 °C. Kserofitna vegetacija na krajnjem S prelazi u savanu u najvećem dijelu zemlje. Prema J ima sve više drveća, pojedinačnog ili u raspršenim šumicama, koje na krajnjem J uz povremene tokove postaju gušće. Riječna mreža je rijetka; u jz dijelu gl. tok je Mouhoun (Crna Volta), a u središnjemu Nakambé (Bijela Volta) i njezin pritok Nazinon (Crvena Volta); obje rijeke ulijevaju se u akumulacijsko jezero Volta (u Gani) koje se odvodnjava u Gvinejski zaljev. U s i i području više je manjih tokova koji se ulijevaju u Niger, najveći je r. Sirba. Zbog kolebanja vodostaja i brojnih brzica rijeke nisu plovne.
Stanovništvo

seoske kuće u okolici Faramanija
Etnička struktura Burkine Faso vrlo je složena. Dvije su gl. skupine; prvu čine narodi skupine Volta (Mosi, 48% st., Lobi 7%, Bobo 7% i Gurunsi), a drugu skupine Mande (Samo, Marka, Busansi i Senufo). Uz njih, znatan je broj nomadskih Fulana (Fulba) i Tuarega i Hausa koji se pretežito bave trgovinom i žive u gradovima; o. 5000 Europljana. Uza službeni francuski, rašireni su jezici pojedinih naroda, a moré , jezik Mosa, govori većina st. Gustoća 38 st./km 2 razmjerno je visoka; najrjeđe su naseljeni pješčenjački ravnjaci i riječne doline (muha ce-ce), a najgušće područja oko izoliranih granitnih uzvišenja, gdje ima više plodna tla. U gradovima živi samo 17% st., najviše u gl. gradu Ouagadougouu (634 500 st.); ostali veći gradovi: Bobo-Dioulasso (268 900 st.), Koudougou (51 900), Ouahigouya (38 900), Banfora (35 300). Vrlo brz porast st. od 28‰/god. (prosjek 1990–97) zbog vrlo visoke stope rodnosti (45‰ ili više) i usprkos visokoj smrtnosti, koja je samo malo niža od 20‰. Vrlo mlado st.; mlađih od 15 g. je 48%, a starijih od 65 g. samo 3%; očekivano trajanje života 46 g. Oko 50% st. pripada različitim nar. vjerovanjima, 40% su muslimani a oko 10% kršćani. Obrazovna struktura vrlo je slaba. Iako je osnovno školovanje obvezno, škole pohađa oko trećina dječaka i samo četvrtina djevojčica; nepismeno je 81% st. zemlje. Od 1969. u Ougadougouu djeluje sveučilište.
Gospodarstvo
Burkina Faso jedna je od najsiromašnijih zemalja Afrike i svijeta; iako BNP od 1990-ih postupno raste, 1997. dosegao je samo 250 USD/st. Nedostatak prir. izvora, brz porast stanovništva i česte suše koje pogađaju poljoprivredu uzroci su spora gosp. rasta; stanovništvo uvelike ovisi o međunar. pomoći. Oko 90% st. bavi se poljoprivredom, ograničenom nedostatkom plodna tla i vode; većinom proizvode prehr. proizvode za vlastite potrebe uz male i neredovite tržišne viškove; gl. usjevi sorgum, ječam, kukuruz, riža, kasava i grah. Poticaji vlasti za razvoj tržišnih kultura (pamuk, kikiriki, šećerna trska) zasad daju slabe rezultate. Uzgoj ovaca, koza i goveda. Većina slabo produktivne ind. u drž. vlasništvu; najvećim dijelom prerada poljoprivr. proizvoda, nešto tekst. i kožarske ind. Od prir. bogatstava ima nešto antimona i bakra, a jedina ekonomski važna jesu nalazišta zlata jz od Koudougoua. U si području velika su nalazišta mangana, zasad se slabo koriste zbog prometne nepovezanosti. Dvije trećine el. energije dobiva se od uvezene nafte, a ostatak iz hidroelektrana. Trgovinska bilanca je negativna. Izvozi se pamuk, koža, stoka i zlato, a uvoze različiti industr. proizvodi, nafta i hrana. Gl. partneri: Francuska, Obala Bjelokosti, Togo, Gana, Japan, SAD. Znatan prihod donose zarade sezonskih radnika na plantažama u susjednim zemljama, povremeno više od 1 mil. radnika. Gl. želj. veza povezuje gl. grad s lukom Abidjanom u susjednoj Obali Bjelokosti; cestovna mreža najgušća je oko gl. grada koji je gl. cestama povezan s regionalnim središtima i gl. gradovima susjednih zemalja. Međunar. zračne luke u Ouagadougouu i Bobou Dioulassouu.
BNP (1997): 2579 mil. USD
Udio BDP-a po sektorima (2002):
poljoprivreda 32%, industrija 19%, usluge 51%
Udio zaposlenih po sektorima (1997):
poljoprivreda 92%, ostalo industrija i usluge
Inflacija (1990–97): 6,9%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–97): 3,3%/god.
Uvoz (1997): 501,6 mil. USD
Izvoz (1997): 230,9 mil. USD
Povijest

velika džamija u Bobo-Dioulassu
U XI. stoljeću na području današnje Burkine Faso utemeljena je država naroda Mosi. Godine 1896. postaje francuskim protektoratom, potom kolonijom (pod imenom Gornja Volta) i (od 1947) prekomorskim posjedom. Godine 1956. stječe unutarnju samoupravu, a 1958. autonomiju. Od 1960. neovisna republika; današnje ime uzima 1980. Višegodišnji pogranični spor s Malijem. Politički nestabilna, česti vojni udari. Godine 1983. uspostavljen je revolucionarni vojni režim Thomasa Sankare, koji pogiba 1987. u krvavom vojnom udaru. Vlast preuzima Blaise Compaoré, koji je izabran za predsjednika 1991, 1998, 2005. i 2010).