Byron, George Gordon

George Gordon Byron
Byron, George Gordon, engleski književnik (London, 22. I. 1788 – Misolungij /Mesolóngion/, Grčka, 19. IV. 1824). Jedan od najvećih engleskih i europskih pjesnika XIX. stoljeća. Neko vrijeme kao lord sudjelovao u radu Gornjega doma, da bi ubrzo, razočaran društvom u kojem živi, počeo putovati po Portugalu, Španjolskoj, Švicarskoj, Italiji, Albaniji, Grčkoj, Turskoj i Bliskom istoku. Godine 1823. pridružuje se grčkim ustanicima protiv turske vlasti i ubrzo umire od malarije. Život i njegovo književno djelo postali su uzorom naraštajima pisaca i snažno su utjecali na razvoj europskoga romantizma. Pojava bajronizma nastat će zbog oponašanja njegova životnoga stila, tj. ekscentrično-melankoličnoga stava prema životu. U lirskim ostvarenjima Byron uvodi nekoliko osnovnih romantičkih motiva, koji u središte postavljaju senzibiliziranoga pojedinca koji odbacuje postojeće društvene konvencije i u egzotičnim narodima i krajevima traži izgubljenu sreću suvremene civilizacije. To čini osnovnu ideju epa Hodočašće Childea Harolda (1812–18), a i u Don Juanu (1819–24) Byron se satirički odnosi spram engleskog i europskog društva i njegova morala. Pisao i pjesničke pripovijesti (Đaur; Nevjesta iz Abida; Gusar; Lara; Opsada Korinta; Mazzeppa i dr.) te drame (Manfred; Marino Faliero; Dva Foscaria; Sardanapalus; Kain; Nebo i zemlja). Dovršio zbirke pjesama Trenuci dokolice i Hebrejske melodije, a vrlo mu je poznata i poema Chillonski zatvorenik.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: