cemeterij (latinski coemeterium; od grčkoga κοιμητήριον: počivalište), u ranokršćansko doba naziv za groblje, bez obzira nalazi li se ono pod zemljom, u katakombama ili na površini zemlje (potvrda naziva na latinskim natpisima). Kršćani su se od I. st. pokapali u katakombama, a od III. st. počeli i ukrašavati grobne niše, kripte i kapelice freskama i reljefima s kršćanskim simbolima (riba, ovca, prizori iz Biblije). Rjeđe naziv cemeterij služi kao oznaka pojedinačnoga groba. Cemeteriji se nazivaju po papama (npr. cemeterij pape Zefirina na Via Appia u Rimu, poslije nazvana imenom pape Kalista) ili zajednici (npr. Coemeterium legis sanctae christianae, cemeterij na Manastirinama u Saloni, danas Solin).