August Cesarec
Cesarec, August, hrvatski književnik i publicist (Zagreb, 4. XII. 1893 – Zagreb, 17. ili 18. VII. 1941). Već se u ranoj mladosti uključuje u ilegalni rad komunističkih organizacija. S Miroslavom Krležom 1922. osniva list Plamen u kojem, kao i u nekim drugim lijevim publikacijama, zagovara socijalne i revolucionarne ideje. Godine 1922. sudjeluje na IV. kongresu Kominterne u Moskvi, a 1937. boravi u Španjolskoj (Španjolski susreti, 1938). Nakon ustaškog preuzimanja vlasti zatočen u logoru Kerestinec. Nestao pri poznatom pokušaju bijega, no velika je vjerojatnost da je strijeljan na Dotrščini. U svojem cjelokupnom književnom djelu otvoreno iskazuje politička gledišta, teži revolucionarnim promjenama. Napisao sedamdesetak novela između 1910. i 1940. (Sudite me; Za novim putem; Izraelov izlazak i druge legende; Novele). Romane iz 1920-ih obilježavaju ekspresionistički utjecaj i autobiografski elementi (Bijeli lutalac; Krist i Juda), dok poslije realistički oblikuje građu i dalje nastupajući politički angažirano. Najvažniji su mu romani Careva kraljevina (1925), Zlatni mladić (1928) i Bjegunci (1933), u kojima opisuje stanje hrvatskoga građanstva u vremenu oko I. svjetskoga rata. Među kazališnim tekstovima izdvaja se Sin domovine s nekim nacionalnim pitanjima, čemu posvećuje i dio svojega publicističkog opusa. Pisao i pjesme (Stihovi, 1919) te putopise (Današnja Rusija, 1937).