colascione (talijanski: calascione; francuski: colachon), žičano trzačko glazbalo, europska verzija istočnjačkoga tambura, polukruškasta tijela s vrlo dugim vratom, hvataljkom sa 16–24 prečnice i 3–6 žica (udezba D, G, c, f, a, d). Najstariji sačuvani primjerak iz 1564; u XVII. stoljeću raširen posebno u Italiji i južnoj Njemačkoj. Oko 1700. služio u komornoj glazbi za izvođenje → generalbasa, ali se na njemu i koncertiralo. U Napulju je upotrebljavan manji colascione (oko 95 cm) nazivan colasciontino ili mezzo colascione.