flektivni jezici, tip jezika u kojima za izražavanje gramatičkih kategorija služi većinom fleksija, što je promjena pri kojoj riječ mijenja oblik ostajući u istoj kategoriji. Za hrvatski i druge jezike, fleksija (promjena, mijenjanje) imenskih riječi (imenica, pridjeva, zamjenica, brojeva) po padežima zove se sklonidba (sklanjanje, deklinacija), fleksija glagolskih riječi po licima (osobama) zove se sprezanje (konjugacija), i za pridjeve i priloge imamo još stupnjevanje (komparaciju). Skup oblika riječi čini paradigmu, i on je zatvoren, npr. sklonidba imenice jelen: jelen, jelena, jelenu, jelena, jelene, jelenu, jelenom, jeleni itd., prezent glagola biti: jesam, jesi, jest, jesmo, jeste, jesu, itd. Možemo govoriti o vanjskoj fleksiji, u kojoj se promjena izražava dodavanjem prefiksâ i sufiksâ (npr. jelen-a, jelen-u; dati, do-dati), o unutarnjoj (npr. hrvatski zvati–pozivati–zovem, engleski man »čovjek«, men »ljudi) i o njihovoj kombinaciji (npr. hebrejski korijen spr »reći«: saper »reci! /m./, sapr-i »reci! /ž./«, sipár-ti »rekao je«, sipár-t »rekla je«).