crkveni redovi, crkvene ustanove utemeljene na pravilima (regulama) zajedničkoga života radi svjedočenja vjere, međusobnog ispomaganja i pomaganja bližnjima. Razvijaju se iz pustinjaštva, najprije na Istoku (IV. stoljeće), a na Zapadu, takozvani kontemplativni redovi: benediktinci, cisterciti, augustinci, pavlini i dr. Postaju i nosioci obrazovanosti i znanosti koje se povlače u samostane (na primjer benediktinski Monte Casino). U vrijeme križarskih ratova nastaju viteški redovi (templari, ivanovci i dr.), u XIII. stoljeću prosjački redovi (franjevci, dominikanci), koji imaju i ženske grane. U XVI. stoljeću osnivaju se takozvani svećenički redovi (isusovci, pijaristi, teatinci i dr.), dok poslije sve više prevladavaju redovi misijskoga i karitativnoga značaja, a službeno se nazivaju kongregacije (salezijanci, palotinci i dr.).