Crno more, najistočniji dio Sredozemnoga mora, između istočnoeuropskih i maloazijskih obala, površine 453 000 km2, prosječna dubina 1191 m, najveća 2245 m (središnja zavala). S Mramornim morem veže ga prolaz Bospor, a s Azovskim morem Kerčka vrata. Sjeverne i zapadne obale niske i pjeskovite s mnogobrojnim lagunama i limanima. Ovi plići dijelovi mora zimi se zaleđuju. Dno se naglo spušta prema središnjoj zavali. Morske su struje slabe, gibaju se površinski obratno od kazaljke na satu. Zbog velika dotoka slatke vode (Dunav, Dnjepar, Dnjestar, Kızılırmak i dr.) malena je slanost površinske vode (10–18‰). Ona se ne miješa sa slanijom vodom u dubljem sloju, već površinski istječe kroz Bospor. Dubinski dotječe slanija voda iz Sredozemnoga mora. Na dubinama ispod 200 m nema miješanja, pa nema kisika i velika je koncentracija sumporovodika; u takvom jedinstvenom okolišu žive samo sumporne bakterije. U površinskom sloju oko 155 vrsta, od čega su oko 40% glacijalni relikti. Najvažnije luke: Burgas, Varna, Constanţa, Odesa, Mykolayiv, Sevastopolj (Sevastopol’), Novorossijsk, Batumi, Zonguldak, Samsun, Trabzon.