Demosten

Demosten
Demosten (grčki: Dēmosthénēs), atenski državnik i govornik (Peanija u Atici, ←384 – otok Kalaurija, ←12. X. 322). Od rane mladosti vrstan govornik; već s 20 godina dobio parnicu protiv skrbnika koji su mu upropastili očevinu. Potom učitelj govorništva i odvjetnik, pisao mnogobrojne govore za svoje klijente, istaknuo se i svojim poliičkim govorima. U čuvenom govoru Protiv Aristokrata (←352) iznio mišljenje da će Atena sačuvati stečevine na Herzonezu ako potakne rascjep među susjednim tračkim vladarima. Najživlje političko djelovanje razvija u doba pohoda makedonskog vladara → Filipa II. U govorima Filipike i Olintski govori bezuspješno tražio da se pomogne gradu Olintu koji je Filip napao (←348) i zauzeo. Potom član atenskog izaslanstva koje je s Filipom sklapalo mir. Iako se zalagao za održanje mira s Filipom (govor O miru), držao je makedonskog vladara glavnim krivcem za kršenje mira te je stao na čelo protumakedonske stranke u Ateni i održao više govora o vanjskoj politici i odnosima Atene s Filipom. Uspio pomiriti Atenu i Tebu. Nakon atenskog poraza kraj Heroneje (←338), zalagao se za dodatno utvrđivanje Atene i sam priložio znatan novčani iznos te je predloženo da se nagradi zlatnim vijencem. Njegov protivnik Eshin optužio ga je tada za povredu zakona, našto je Demosten odgovorio (←330) slavnim govorom Za Ktezifonta, o vijencu i pobijedio. U vrijeme → Aleksandra Velikog povlači se iz politike. Aktivira se nakon njegove smrti i izbijanja protumakedonskog ustanka. Makedonci su ga poslije svladavanja grčkog otpora i zauzimanja Atene osudili na smrt. Demosten je pobjegao na otok Kalauriju i ondje popio otrov. Atenjani su mu poslije podigli kip (djelo Polieukta), po kojem su poslije izrađene mnoge kopije. – Demosten se drži jednim od najvećih grčkih govornika. Već u starom vijeku istican je kao uzor govorništva. Njegove je govore sabirala retorska škola u Ateni, poslije ih je obradio i katalogizirao → Kalimah. Demostenovi govori bili su poznati i proučavani u antičkom Rimu. Na Zapadu postaju poznati od 1470, kada kardinal Bessarion objavljuje lainski prijevod prvoga olintskoga govora. Sačuvano je Demostenovih 60 govora, 56 uvoda govorâ i 8 pisama, ali vjerojatno dio te građe nije autentičan.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: