Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije

Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan
Dioklecijan, Gaj Aurelije Valerije (latinski: Gaius Aurelius Valerius Diocletianus, nadimak Jovius), rimski car (vjerojatno Salona/Solin, 22. XII. 245 – Split, 3. XII. 316). Od obična vojnika postao konzul (283). Nakon smrti cara Numerijana vojska ga proglašava carem (284). Godine 285. imenuje ratnoga sudruga Maksimijana cezarom, a 286. suvladarom i augustom i predaje mu na upravu zapadni dio Carstva. Učvrstivši državne granice na Eufratu i u Siriji, uzima za suvladara i cezara Galerija (293), kojemu je za ženu dao kćer Valeriju. Istodobno je Maksimijan za svojega suvladara i cezara uzeo Konstancija I. Time je Rimsko Carstvo podijeljeno na tetrarhije: Dioklecijan je sa sjedištem u Nikomediji upravljao azijskim dijelom države i Egiptom, Galerije jugoistočnom Europom, Maksimijan Italijom, Recijom, Hispanijom i Afrikom, a Konstancije I. Galijom i Britanijom. Zakone su četvorica vladara izdavali zajedno i vrijedili su na cjelokupnom području Carstva. Dioklecijanovu vladavinu obilježio je autokratizam i uvođenje stroga dvorskog ceremonijala po istočnjačkim uzorima. Mnogobrojnim upravnim reformama nastojao je Carstvo politički i gospodarski osnažiti; država je podijeljena na 12 dijeceza s ukupno 101 provincijom; Italija je izgubila porezne povlastice; uređene su financije i porezni sustav, preustrojena vojska i donesen edikt o maksimiranju cijena osnovnih namirnica. U Dioklecijanovo doba izniman polet bilježi i graditeljstvo (mnogobrojne ceste, utvrde, terme, → Dioklecijanova palača i dr.). Isprva snošljiv prema kršćanima, poslije je objavio četiri edikta na osnovi kojih su izvršeni veliki progoni kršćana diljem Carstva. Odstupio zajedno s Maksimijanom (305) i ostatak života proveo u svojoj palači kraj Salone.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: