Domin, Josip Franjo

Domin, Josip Franjo, hrvatski fizičar (Zagreb, 28. I. 1754 – Zagreb, 19. I. 1819). Stupio u isusovački red 1769. Studirao u Beču i Zagrebu. Profesor na Kraljevskoj akademiji znanosti u Győru (1785/86) i na Filozofskom fakultetu u Pešti (od 1792; njegov dekan 1794–96); rektor Sveučilišta u Pešti (1798), zatim zagrebački kanonik i rektor zagrebačkoga biskupijskog sjemeništa. Član Akademije u Napulju (od 1799) i u Cortoni (od 1802). Bavio se kemijom, posebice različitim vrstama umjetnoga zraka, a napose “zapaljivoga zraka” (vodika) i o tome objavio prvi udžbenik te vrste u Ugarskoj (Dissertatio physica de aeris factitis genesi…, 1784, hrvatski prijevod: Fizikalna rasprava o postanku umjetnoga zraka…, 1987). Važni su mu radovi iz području primjene statičkog elektriciteta u medicini. Prvi se u nas bavio elektroterapijom. Razradio Franklinovo učenje o naravi elektriciteta. Opisao izvedbu i načelo rada električnog upaljača na vodik (1799). Prvi u Ugarskoj izvodio pokuse s balonima za letenje (od 1784). Sudjelovao u izradi planova za regulaciju rijeke Save.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: