Dragutin, Stefan, srpski kralj (? – 1316). Sin Uroša I. i Jelene. Oženjen kćeri kasnijega ugarskoga kralja Stjepana V., nosio naslov “mladi kralj”. Uz pomoć ugarske vojske svrgnuo oca i samostalno zavladao (1276–82). Protivnik Bizanta, oslanjao se na Karla I. Anžuvinca. God. 1282, slomivši nogu nakon pada s konja, prisiljen na saboru u Deževu prepustiti vlast mlađem bratu Milutinu; za sebe je zadržao upravu nad dijelom Raške oko Rudnika, Arilja i donjeg Lima. Godine 1284. od Ugarske dobiva na upravu Mačvansku banovinu s Beogradom i Usoru u Bosni. Zajedno s Milutinom porazio bugarsku vlastelu s područja Braničeva i proširio se i na taj kraj. Razilazi se s Milutinom nakon što je ovaj 1299. sklopio savez s Bizantom; 1301. zaratio je s bratom radi nasljedstva; 1312. je pobijeđen i prisiljen priznati Milutinovo prvenstvo. Nakon Dragutinove smrti Milutin je u cijelosti priključio njegove stečevine. Tijekom svoje vladavine stolovao u Debrcu na Savi i u Beogradu. Obnovitelj je samostanâ Đurđevi stupovi kraj Novog Pazara i u Arilju.