Držić, Džore

Držić, Džore, hrvatski pjesnik (Dubrovnik, 6. II. 1461 – Dubrovnik, 26. IX. 1501). Stric → Marina. Školovao se u Dubrovniku, a pretpostavlja se da je studij prava završio u Italiji. Kao svećenik upravljao trima dubrovačkim crkvama i nakratko bio kaptolski notar. Njegove pjesme uvrštene su u Zbornik Nikše Ranjine (1507), no autorstvo nad nekim pripisivanim mu tekstovima utvrđeno je tek nakon otkrića rukopisa kanconijera pod naslovom Gjorete Držića pjesni ke stvori dokle kroz ljubav bjesneše u Dublinu 1965. Vrlo je značajna i njegova scenska ekloga Radmio i Ljubmir, kojom utemeljuje hrvatsku dramsku pastoralu i hrvatski svjetovni teatar. Poezija mu je uglavnom ljubavna sa standardnim petrarkističkim motivima. Napisao je i nekoliko religioznih pjesama. Metar mu je raznovrstan, uz dominantne dvanaesterce s dvostrukom rimom prisutni su jedanaesterci i petnaesterci (8+7). Uz Šiška Menčetića najstariji je hrvatski pjesnik sa sačuvanim većim brojem pjesama.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama: