Dubrovačka Republika

Dubrovačka republika, grb
Dubrovačka republika, Knežev dvor, kabinet kneza
Dubrovačka republika, Dubrovnik prije potresa 1667.
Dubrovačka republika, Slika franc. ratnog broda pred Dubrovnikom, 1806.
Dubrovačka republika, Dubrovački srebrni talir sv. Vlaha
Dubrovačka Republika, drž. tvorevina na području grada Dubrovnika i njegove neposredne kopnene i otočne okolice, razvila se iz srednjovj. Dubr. komune (XV–poč. XIX. st.). Zahvaćala je 1092 km2 s 35–45 000 stanovnika; u gradu se broj stanovništva kretao između 6000–10 000. Drž. granice D. R. danas su drž. granice Republike Hrvatske prema BiH i Crnoj Gori. Grad Dubrovnik nastaje i razvija se iz novoutemeljenog naselja Ragusium, koji su poč. VII. st. podigli žitelji razorenog Epidaura (Cavtata). Prvotni prostor grada bio je ograničen na Astareju odn. područje uz more od Zatona do Cavtata s akvatorijem Elafita te Lokrumom, Bobarom, Mrkanom i Supetrom. Daljnje širenje na kopnu i moru uvjetovale su gosp. potrebe grada (trgovina). Kako bi osigurala slobodnu plovidbu i nadzirala strateške točke na juž. Jadranu, Dubr. komuna pripaja u drugoj pol. XIII. st. Lastovo, 1333. zauzima Ston i Pelješac, a u drugoj pol. XIV. st. Mljet. God. 1399. kupuje od bos. kralja Primorje i uspostavlja kopnenu vezu između Astareje i Stona; 1419. i 1426. stječe Konavle s otočićem Moluntom. Privremeno je vladala i Korčulom, Hvarom i Bračom (1413–17). U početku je Dubrovnik bio komuna; isprva je priznavao suverenitet Bizanta (privremeno i Normana) do 1205; potom do 1358. priznaje vlast Mlet. Republike. Od XV. st. nosi službeno međunarodno priznati naziv D. R. (Respublica Ragusina). Do 1526. u sklopu je hrv.-ug. države, potom do 1683. (od 1808) plaća Turcima harač. Prema unutar. ustrojstvu vlasti D. R. bila je aristokratska republika. Vladanje drž. područjem bilo je u nadleštvu Velikog vijeća (Consilium maius), koje su tvorili svi zakoniti muški potomci plemićkih obitelji (vlastela) po nasljednom pravu. Ono je suvereno drž. tijelo koje donosi zakone, bira i potvrđuje drž. službenike i rješava drž. pitanja. Drugo tijelo vlasti je Vijeće umoljenih odn. Senat (Consilium rogatorum), koje je tvorilo 45 članova biranih na godinu dana. Ono je stvarna vlada D. R.; određuje smjernice unutar. i vanj. politike. Treći je organ vlasti Malo vijeće (Consilium minus), izvršno tijelo s 11 članova i mandatom na jednu godinu. Knez (rector) je predstavnik suvereniteta i vlasti D. R. Smjenjivao se svaki mjesec i ponovno je mogao biti biran tek za dvije godine; predsjedavao je radu vijeća, podnosio dnevni red i predmete rasprava. Dobro ustrojena vlast u D. R. jamčila je njezinom žiteljstvu sklad između staleža te je tijekom njezine povijesti bilo malo soc. nemira i pobuna protiv drž. vlasti. Temeljnu ideju D. R. najbolje izražava geslo na ulazu u tvrđu Lovrijenac: Non bene pro toto libertas venditur auro (Sloboda se ne prodaje ni za sve zlato.). Javni interes i opće dobro zajednice pretpostavljen je interesu pojedinca (geslo Obliti privatorum publica curate: Zaboravite privatne stvari, brinite se za opće dobro – natpis na ulazu u Veliko vijeće). Površinom i brojem stanovnika D. R. nije predstavljala voj. snagu. Stoga je vješto vođenje vanj. politike bilo usmjereno na očuvanje kako slobode i terit. cjelovitosti, tako i neometane gosp. djelatnosti. Uz tur. zaštitu (plaćenu godišnjim tributom od 12 500 dukata) dubr. poduzetnici neometano su razvili trg. djelatnost diljem Balkana (u Bosni, Raškoj, Bugarskoj, Makedoniji) te duboko do Posavlja i Podunavlja i zemalja sr. Europe. U sklopu osjetljivih i često promjenjivih vanjskopolit. okolnosti, D. R. vodila je strogo neutralnu politiku, što joj je omogućilo preuzimanje uloge posrednika u razgranatoj trgovini između zapadnoeur. središta (poglavito tal. gradova) i balk. zemalja pod tur. vlašću. Dubr. trg. flota pristajala je u sva značajnija odredišta diljem Crnog mora, Levanta, sjev. Afrike, Sredozemlja, Flandrije i juž. Engleske. Neutralnost dubr. brodova posebno je dolazila do izražaja u vrijeme ratova, kad su ostvarivane i najveće trg. dobiti. Uz pom. i trg. djelatnost u D. R. bila je razvijena i brodogradnja, vađenje soli (Ston), mnogobrojni obrti te novčarstvo. Nac. prihodi bili su među najvišima u Europi, a imućnost dubr. građana odrazila se na svim poljima kult. života (književnost, lik. umjetnosti, školstvo, prosvjeta, zdravstv. ustanove i dr.). Opadanje dubr. brodarstva i trgovine započinje od druge pol. XVI. st. Zbog otkrića Amerike i novih plovidbenih pravaca Sredozemlje postupno gubi dotadašnju pom. važnost, a prevagu u eur. i svj. brodarstvu preuzimaju nove pom. i trg. sile (Nizozemska, Portugal, Engleska). Težak udarac D. R. nanosi potres 1667, kada je razoren velik dio grada. Iako se u drugoj pol. XVIII. st. pomorstvo djelomično obnavlja, gosp. pad D. R. više se nije mogao zaustaviti. Vlasteoska uprava postaje okoštalom i nesposobnom za nužne promjene drž. ustroja. Konačan kraj D. R. nastupio je ulaskom Napoleonovih postrojba u grad (1806). U rus.-franc. sukobu teško stradava dubr. okolica od pustošenja rus. i crnogor. postrojba. D. R. formalno je postojala sve do službenog ukinuća koje su proveli franc. upravitelji (31. I. 1808).

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: