Dürer, Albrecht

A. Dürer Autoportret s rukavicama, Madrid, Prado
A. Dürer Majka Božja od Ružarija, Prag, Državna galerija
Dürer, Albrecht, njemački slikar i grafičar (Nürnberg, 21. V. 1471 – Nürnberg, 6. IV. 1528). Zlatarski zanat izučio u radionici svojega oca Albrechta, a slikarstvo u radionici nirnberškoga slikara Michaela Wolgemuta. Iz toga je razdoblja Autoportret, koji bogatstvom boja i razradom detalja odjeće pokazuje da je upoznao venecijansko slikarstvo. Tijekom drugoga putovanja u Veneciju i boravka u njoj upoznaje slikarstvo A. Mantegne. Otkriva prirodu svježih boja i prostranih horizonata: krajolike, brojne studije cvijeća, biljaka i životinja koje slika cijeli život u prozračnim akvarelima i savršenim perspektivnim rješenjima. Mnogorojni akvareli nalaze se u bečkoj Albertini (Mladi zec; Mlin; Zalazak sunca; Studija cvjetne čaške). U Nürnbergu otvara vlastitu radionicu u kojoj radi pretežito bakroreze iz svakodnevnoga života; čuvene drvoreze izvanredne umjetničke snage i tehničke savršenosti Apokalipsa, Velike muke, Marijin život, Male muke i dr., u kojima je zaokupljen rješavanjem problema prikaza ljudskoga tijela. Slobodno koncipirane kompozicije religioznog sadržaja u prirodi s dubokim krajolicima i demistificiranim i svjetovnim pristupom temi predstavljaju remek-djela njemačkoga renesansnog slikarstva (Drezdenski oltar; Oltar Paumgartnerã; Oplakivanje; Poklonstvo kraljeva). Dürer je prvi u njemačkom slikarstvu uzdignuo portret do samostalne slikarske vrste. Često je slikao sebe; mnogobrojni autoportreti na kojima uz fizičke promjene na licu bilježi postupno vlastito misaono sazrijevanje; ovjekovječio je svoj lik na više religioznih kompozicija. Značajni su portreti s tamnom neutralnom pozadinom (Portret oca) i oni s krajolicima u pozadini i likovima u punoj plastičnosti u duhu prihvaćanja nove talijanske renesansne portretne sheme (Oswald Krell; Bračni par Tucher). Ponovno je u Veneciji, slika Majku Božju od Ružarija (Rosenkranzfest), preuzima venecijansku kompozicijsku shemu i najviše se približava renesansnom idealu ljepote. Odbija primamljive ponude venecijanskoga dužda da ostane u Veneciji; postaje slavan i tražen, prima mnogobrojne narudžbe (Portret mlade Venecijanke; Majka Božja s češljugarom). Godine 1507. ponovno je u Nürnbergu. U njegovim se djelima vidi korjenita promjena: linija, dotad bitan element njegova slikarstva, ustupa mjesto širem i slobodnijem oblikovanju volumena s pomoću svjetla i tonskog oblikovanja. Takvim monumentalnim stilom naslikao je Martirij deset tisuća, Uzašašće Marijino i koloristički nešto slabije Sv. Trojstvo. Neko vrijeme dvorski slikar Maksimilijana I. (Trijumfalna povorka); minijaturama uresio carev molitvenik i u više navrata ga portretirao. Nakon careve smrti putuje Nizozemskom (sačuvan dnevnik putovanja i knjiga skica); upoznao i portretirao E. Rotterdamskog. U pozno doba života sugestivnim naturalizmom radi izražajne portrete (Jacob Muffel, Hieronymus Holzschuher) i veliki diptih Četiri apostola, gdje je na energičnim i impozantnim likovima izrazio svoju vjeru u novo, reformacijom preporođeno, doba kršćanstva. Pisao traktate o slikarstvu, proporcijama, geometriji i sustavu utvrda. Umjetnička Dürerova ličnost izrasla je kao sinteza strastvene gotičke osjećajnosti i ljepote novih realističkih talijanskih renesansnih oblika. Silno i sudbonosno utjecao na razvoj njemačkoga slikarstva.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: