Escobar y Mendoza, Antonio, španj. teolog (Valladolid, 1589 – Valladolid, 4. VII. 1669). Isusovac od 1597, moralni teolog i kazuist. Branio tezu da čista namjera opravdava postupke koji su suprotni moralnim propisima i ljudskim zakonima, a koja se u kat. moralci nazivala probabilizmom (za razliku od rigorizma i probabilioraizma). Probabilizam je postao važan u XVII. st., kada je društv. i kult. razvoj došao u sukob s moralnim zasadama i prouzročio borbe savjesti. E. je došao u sukob s Pascalom koji mu je u svojim Lettres provinciales predbacivao laksni (preslobodni) moral i da zastupa tezu “cilj opravdava sredstva” koja se inače pripisivala isusovcima. Gl. djelo: Liber theologiae moralis.