Etiopija

Službeni naziv: Etiopija; Ityop’ya (stariji, lokalno neprihvaćen, naziv Abesinija)
Površina: 1 133 380 km2
Stanovništvo (2002): 67 218 000 (54 stanovnika/km2); 17% gradsko
Glavni grad Addis Abeba (Addis Ababa), 2 756 000 stanovnika (2003)
Upravna podjela 9 sav. država i područje gl. grada;
Službeni jezik amharski
Valuta birr = 100 centa
Etiopija, država u sjeveroistočnoj Africi, graniči s Eritrejom na sjeveru, Sudanom na zapadu, Kenijom na jugu, Somalijom na istoku i jugoistoku te Džibutijem na sjeveroistoku; nema morske obale.
Prirodna obilježja
Plavi Nil
dvorac u Gondaru
jezero Langano
Sred. i najveći dio zemlje zauzima Etiopsko gorje (ili visočje), koje je okruženo nižim okolnim područjima. Građeno je pretežno od vulkanskog stijenja (ugl. bazalt) koje prekriva starije stijene (prekambrijske granite, mezozojske vapnence i pješčenjake) u slojevima debelim od 300 pa sve do 3000 m. Mlađe sedimente nalazimo samo u s Etiopiji i najnižim dijelovima istočnoafr. tektonskog jarka. U osnovi možemo razlikovati pet gl. reljefnih cjelina. Istočnoafr. tektonski jarak pruža se u smjeru SI–JZ i dijeli visočje na dva dijela. Zap. visočje najviši je i reljefno najraščlanjeniji dio Etiopije. Visine variraju od 4620 m u s dijelu (najviši vrh zemlje, Ras Dashen, 4620 m) do dolina Modrog Nila i Takazea, nižih gotovo 3000 m. Na SI strmo se ruši preko 1200 m prema Danakilskoj zavali. Prema Z spušta se postupno, gdje se, uz granicu sa Sudanom na visinama od o. 1000 m pruža usko z nizinsko područje koje uključuje donje doline Modrog Nila, Takazea i Bara. Ist. visočje manje je i nešto niže (Batu, 4307 m), ali i ovdje nalazimo slične topografske kontraste. Prema I spušta se dosta strmo, a nakon toga dalje prema somalskoj granici postupno se spušta blago valovito i nizinsko područje. Petu cjelinu čini sam tektonski jarak u kojem možemo razlikovati dva različita dijela. Sjeveroist. dio u obliku lijevka širi se prema Crvenome moru i Adenskome zaljevu. To je ugl. uravnjeno područje s mjestimičnim vulkanskim stošcima, od kojih neki pripadaju aktivnim vulkanima. U s dijelu, uz granicu s Eritrejom, nalazi se Danakilska zavala, depresija s najnižom točkom -116 m. Jugozap. dio jarka je uska dolina na većoj nadmorskoj visini, a obuhvaća i etiopsko jezersko područje. To je jedno od najproduktivnijih i najnaseljenijih područja Etiopije. E. se u cijelosti nalazi u trop. području, između 3 i 15 ° s. g. š., stoga presudan utjecaj na klimatske prilike ima reljef, pa se izdvajaju tri visinske klimatske zone. Trop. klima prevladava do 1600–1800 m. Sr. godišnja temp. je o. 27 °C, ali količina oborina ne prelazi 500 mm, a ponegdje je i znatno manja. Iznad tropske nastavlja se suptrop. zona, do 2400 m. Sr. godišnja temp. je o. 22 °C, a količina oborina kreće se između 500 i 1500 mm. Iznad 2400 m nalazi se umjerena zona sa sr. godišnjim temp o. 16 °C, a količina oborina kreće se od 1300–2000 mm. Količina oborina općenito se povećava od S prema J i od I prema Z. Najviše kiše ima od sred. lipnja do kraja kolovoza, a najizrazitije sušno razdoblje je od rujna do kraja siječnja, iako ima područja s kišama cijele godine, kao i onih u kojima uopće nema oborina. Niži dijelovi zemlje pokriveni su suhom stepskom vegetacijom, koja mjestimično prelazi u polupustinjsku. U i nizinskom području i u tektonskom jarku nalazimo grmoliku trop. šumu i šumsku stepu. Savane su razvijene na visočju: u nižim i i dijelovima (manje vlage) izmiješane su s rjeđim drvećem, a u vlažnijim dijelovima prelaze u gustu trop. šumu. Na najvišim dijelovima nalazimo sukcesiju planinske vegetacije. Ozemlje Etiopije pripada trima gl. drenažnim sustavima. Najveći je slijev Sredozemnoga mora prema kojemu se odvodnjava z dio zemlje. Gl. je tok Modri Nil (u Etiopiji se naziva Abay), koji izvire iz jezera Tane (najvećega jezera) i ovdje prima brojne pritoke. Prema (Bijelom) Nilu teku i ostale rijeke: Takaze, Baro, Gila i dr. Drugo je slijevno područje Indij. oceana prema kojemu se odvodnjava i visočje. Gl. su tokovi Shebele i Genale, koje teku preko i nizinskog područja prema Somaliji (tamo se zovu Shabeelle i Juba), ali do oceana dospijeva samo potonja; Shabeelle nestaje u močvarnom području u blizini oceana. Treće je unutrašnje (endoreičko) slijevno područje u kojem razlikujemo dva dijela. Na JZ r. Omo ulijeva se u Turkanu (Rudolfovo jezero), a najvećim dijelom nalazi se u Keniji. Ostali dio odvodnjava r. Awash, koja teče na SI i završava u nizu močvara i jezeru Abeu na granici s Džibutijem. Unutar tektonskog jarka ima još niz manjih jezera (Abaya, Abijatta, Awasa, Langano, Shala, Ch’amo, Ziway) s vlastitim malim drenažnim sustavima.
Stanovništvo
Etiopija ima više od 60 mil. st. i po tome je treća među afr. zemljama (nakon Nigerije i Egipta, kojemu se sasvim približila). Uz brojnost, obilježava je i izrazita raznolikost stanovništva – u Etiopiji se govori 70–100 jezika i dijalekata koji se mogu klasificirati u četiri gl. skupine: semitske (amhari, tigrinja, gurage i dr.), hamitske (oromo, somali, afar i dr.), nilotske (kunama) i omotske (walaita). U narodnosnom smislu najbrojniji su pripadnici naroda Oromo (40%), Amharci (28%), Tigrejci (9%), Somalci (6%), a u manjim omjerima Afari, Benshangui, Harrar i dr. Služb. je jezik amharski, a uz jezike pojedinih naroda govori se arapski i engleski. Najgušće su naseljeni umjereni dijelovi visočja i tektonskog jarka, dok su suhi dijelovi na S i JI naseljeni vrlo rijetko. Većina st. živi u raštrkanim selima, a stupanj urbanizacije je nizak, iznosi 17%. Najveći je gl. grad, Addis Abeba (Ababa, 2 209 000 st.), koji i dalje najbrže raste. Ostali gradovi dosta zaostaju i imaju funkcije regionalnih centara: Dire Dawa (164 900 st.) i Harar (131 100 st.), Nazret (127 800 st.), Gonder (112 200 st.), Deseié (97 300 st.), Mekele (96 900 st.), Bahir Dar (96 100 st.) i dr. Porast st. je više od 20‰ godišnje (26‰, prosječno 1990–98), a rezultat je ugl. vrlo visoke rodnosti (preko 40‰), koja je praćena i visokom smrtnošću (doseže i 20‰). Potonja je posljedica velikog broja oboljelih od side, što se odražava i na visoku smrtnost dojenčadi (među najvišima u svijetu). Povremeni ratni sukobi te glad uzrokovana sušama uzroci su čestih masovnijih migracija, kako iz E. u susjedne zemlje, tako i obrnuto. Očekivano je trajanje života samo 43 g. U dobnoj strukturi ističe se brojnost mladog st., mlađih od 15 g. je 47%. Starijih od 65 g. je samo 3%. U vjerskom sastavu s oko 45% prevladavaju muslimani (suniti), o. 40% st. pripadnici su Etiopske pravosl. crkve, nešto je katolika i evangelika. Raširena su i tradic. vjerovanja. Nepismeno je gotovo 60% muškog i 70% ženskog stanovništva. Iako je osnovno školovanje obvezno i besplatno, pohađa ga tek 1/4 djece, više dječaka nego djevojčica. Jedino sveučilište je u gl. gradu (osn. 1950, sveuč. status 1961), a ima podružnice u drugim gradovima.
Gospodarstvo
Etiopija je, prema pokazateljima Svj. banke, s BNP-om od samo 100 USD/st. najsiromašnija zemlja svijeta. Nacionalizacija cjelokupnoga gospodarstva 1970-ih, suše i glad 1980-ih te ratni sukobi oko osamostaljenja Eritreje opustošili su ionako slabašno gospodarstvo te uzrokovali izostanak stranih ulaganja. Vrlo skromni prihodi u velikoj su mjeri trošeni na naoružanje i druge ratne potrebe, a brz porast stanovništva vodi sve težoj situaciji i sve većem siromaštvu. Preživljavanje velikog broja st. ovisi o stranoj pomoći. Iako ugrožena čestim sušama i niskoproduktivna zbog zastarjelih metoda rada, poljoprivreda je i dalje najvažnija grana gospodarstva: zapošljava više od 80% st., ostvaruje polovicu BNP-a i daje 90% vrijednosti izvoza. Po proizvodnji kave E. je među 10 vodećih zemalja u svijetu; kava je najvažniji poljoprivr. proizvod, jer daje 10% BNP-a, 70% vrijednosti izvoza, a od poslova vezanih uz kavu preživljava 15 mil. ljudi (četvrtina stanovništva). Od ostalih poljoprivr. kultura najznačajnije su žitarice (kukuruz, ječam, pšenica, proso, sorgum), ali njihova proizvodnja ne zadovoljava potrebe stanovništva, te voće i povrće. Stočarstvo je značajno u proizvodnji mesa i kože; najbrojnija su goveda, dijelom i zbog korištenja radnih životinja. Ind. i rudarstvo daju manje od 1/10 BNP-a, a zapošljavaju još manji udio st. Najstarije stijene, koje su rudonosne, većinom su prekrivene debelim slojevima lave, što otežava razvoj rudarstva. Najznačajnije su nafta i plin, zlato, sol, željezna i bakrena ruda, te potaša. Oko 90% el. energije proizvodi se u hidroelektranama, ali potrebe su skromne jer velika većina st. nema el. struje. Ind. je usmjerena na preradu poljoprivr. proizvoda (kave, žitarica, kože, šećerne trske, duhana), nafte i plina, a slijedi tekst. ind. Vodeće industr. središte je gl. grad. Izvoz je nekoliko puta manji od uvoza, a probleme uzrokuju fluktuacije cijena kave koja je gl. izvozni proizvod. Izvozi se još zlato, koža, voće. Uvozi se najrazličitija roba, od hrane do nafte i strojeva. Do poč. 1990-ih znatan udio uvoza (i trgovinskog deficita) odnosio se na voj. opremu. Gl. partneri su Njemačka, Italija, Rusija, Saudijska Arabija, SAD, Japan. Međunar. aerodrom je u Addis Abebi; Etiopija se koristi eritrejskim lukama Assabom i Massawom, a zbog povremenih graničnih sukoba sve veći dio vanjskotrgovinske razmjene ide preko Džibutija.
BNP (1998) 6,17 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (1998):
poljoprivreda 50%, industrija 7%, usluge 43%
Udio zaposlenih po sektorima (1998):
poljoprivreda 83%, industrija – %, usluge – %
Nezaposlenih (1999) – %
Inflacija (1990–98) 8,0%/god.
Realan rast gospodarstva (1990–98) 4,8%/god.
Uvoz (1999) 1,57 mlrd. USD
Izvoz (1999) 0,56 mlrd. USD
Povijest  
obelisk u Aksumu
Navještenje, minijatura iz manuskripta, XVII. stoljeće
U najstarije doba nastanjena hamitskim plemenima. Već od ←III. tisućljeća razvijene su trg. i prom. veze s Egiptom. U ←VII. st. useljavaju semitska plemena iz j Arabije i na području Eritreje i etiopske pokrajine Tigre utemeljuju Aksum. U IV. st. prodire kršćanstvo. Područje vlasti Kraljevstva Aksum širi se do X. st. na cijelu E. Slabljenjem kralj. vlasti u i i j dijelovima E. ustrojava se nekoliko kneževstava (Zagwe, Shewa), koja se međusobno bore za prevlast. U XIII. st. knez Shewe Ekyno Amlak uspijeva (oslanjajući se na Crkvu i navodno podrijetlo od Salamona i kraljice od Sabe) sjediniti zemlju (dinastija Solomonida). Do konca XIII. st. poganski narodi na rubovima zemlje dolaze pod utjecaj islama te se ondje ustrojavaju sultanati (najmoćniji Ifat), koji su do sred. XIV. prisiljeni priznati vrhovnu vlast kršć. Etiopskoga Kraljevstva. Od poč. XVI. st. E. je izložena pretenzijama vanj. neprijatelja (Turci, Portugalci). Tijekom sukoba za prevlast u E. (XVIII–XIX. st.) ističe se namjesnik pokrajine Shoa, Sahle Sellasie (1813–47), kojega podržavaju Britanci i Francuzi. Moderna etiopska država nastaje u drugoj pol. XIX. st. s Kasom, sinom namjesnika u Kauri, koji je sjedinio Amharu, Shoa i Tigre i proglasio se carem (negusom) Teodorom II. (1855–68). Djelovao je na modernizaciji svekolikog života u E.; poražen od Britanaca kraj Magdale 1868, izvršio samoubojstvo. Negus Ivan IV. (1872–89) ratovao je protiv Egipta (1875–76) i mahdista (1884–89); porazio Talijane kraj Dogalija (1887). Za njegova nasljednika Menelika II. (1889–1913) E. je u cijelosti sjedinjena, a prijestolnica postaje Addis Abeba; tal. prodor zaustavljen je velikom etiopskom pobjedom kraj Adue (1896). God. 1906. sklopljen je brit.-franc.-tal. sporazum o podjeli interesnih područja u Etiopiji. Od 1911. umjesto Menelika samostalno vlada njegov unuk Iyasu, koji prihvaća islam i stupa u I. svj. rat na strani Turske i Njemačke. Svrgnut je 1916, caricom je proglašena Menelikova kći Zauditu, a regentom Menelikov bratić Tafari, koji je 1928. proglašen kraljem, a nakon caričine smrti (1930) negusom (kao Haile Selassie I.). God. 1935. započinje tal. agresija na E.; eur. sile otvoreno sprječavaju provedbu sankcija Društva naroda, a potporu Mussoliniju pruža Njemačka. Nakon 7 mj. borbe tal. postrojbe 1936. prodiru u Addis Abebu; tijekom ratnih operacija uporabljeni su otrovni plinovi i počinjeni mnogobrojni ratni zločini nad civilnim stanovništvom. H. Selassie sklanja se u Vel. Britaniju, a Mussolini uklapa E. (s Eritrejom i Tal. Somalijom) u Tal. Ist. Afriku, dok se kralj Viktor Emanuel III. proglašava “carem Etiopije”. God. 1941. u E. prodiru brit. postrojbe i uz pomoć etiopske vojske oslobađaju zemlju. Pariškim mirovnim ugovorom 1947. Italija se odrekla svih zahtjeva za E. Od 1952. uspostavljena je federacija E. i Eritreje pod upravom etiopskog vladara; car H. Selassie I. dokida federaciju 1962. i Eritreju uključuje u E. kao njezinu četrnaestu pokrajinu. God. 1974. car H. Selassie I. je svrgnut, a vlast preuzimaju Privremeni voj. administrativni komitet i Privremena voj. vlada na čelu s bojnikom Mengistuom Haileom Mariamom; monarhija je dokinuta 1975; izvršena je nacionalizacija i zapljena imovine bivših posjednika, a brojni dotadašnji vodeći političari su ubijeni (takozvani crveni teror). Od druge pol. 1970-ih traje snažna represija nad polit. oporbom; uvodi se socijalist. sustav vlasti, a u vanj. politici E. se povezuje sa SSSR-om. Istodobno je prisutan i pokret za odcjepljenje Eritreje. God. 1987. usvojen je nov ustav i ustrojena Nac. skupština, dokinuta voj. vlast, ali time nije došlo do bitnijih promjena u unutar. politici. Stalne epidemije i suše (npr. 1984–85) pogoršale su ionako zaostalo gosp. stanje u zemlji. Polagani proces demokratizacije nastupa nakon 1989. (Mengistuovo proglašenje kraja socijalizma). Od 1991. vlada Etiopska narodna revolucionarna demokratska fronta na čelu s premijerom Melesom Zenawijem (do njegove smrti 2012). Nakon referenduma 1993. Eritreja istupa iz federacije s E. Rat 1998–2000. Od 2012. premijer je Hailemariam Desalegn.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: