Kovač, Mirko, hrvatski, srpski i crnogorski književnik (Petrovići, kraj Bileće, BiH, 26. XII. 1938 – Rovinj, 19. VIII. 2013). Studirao dramaturgiju u Beogradu, u kojem je živio i djelovao do početka 1990-ih, nakon toga živio u Rovinju. Istaknuo se kao jedan od najboljih domaćih romanopisaca i novelista, čije proze karakterizira sintetiziranje iskustva modernoga pisanja, pripovjedačka razigranost i umijeće te stilska dotjeranost. Uglavnom tematizira nedavna povijesna zbivanja, nerijetko smještena u zavičajni hercegovački prostor, kao i egzistencijalnu krizu individualca okružena političkim i društvenim potresima. Romani Gubilište (1962), Moja sestra Elida (1965) i Ruganje s dušom (1976), Vrata od utrobe (1978) i Kristalne rešetke (1994). Autor filmskih scenarija (na primjer Lisice, K. Papića, 1967), dviju drama, a zapaženi su i njegovi eseji (Evropska trulež) te angažirano promatranje tekućih političkih zbivanja. Njegove proze dobro su primljene i u inozemstvu, prevedene su na desetak jezika. Dobitnik više uglednih domaćih i inozemnih nagrada (među ostalima i Herderove, 1995).