Marija Terezija

Marija Terezija
Marija Terezija (punim imenom Maria Theresia Walburga Amalia Christina von Österreich), hrvatsko-ugarska kraljica (1740–80) i rimsko-njemačka carica (Beč, 13. V. 1717 – Beč, 29. XI. 1780). Vladala od 1740. Kći i nasljednica cara → Karla VI. (prema pragmatičkoj sankciji još iz 1713). Supruga (od 1736) lotarinškoga vojvode → Franje I. Stjepana te se otada vladarska kuća Habsburg u toj liniji naziva Habsburg-Lothringen. Od 1740. do 1748. upletena u → Rat za austrijsku baštinu. Za njezina vladanja vođen je Sedmogodišnji rat (1756–63). Iako je u korist pruskoga kralja → Fridrika II. Velikog izgubila Šlesku (u I. i II. šleskom ratu), učvrstila se na austrijskom prijestolju, a Aachenskim mirom iz 1748. njezinom je dinastičkom ogranku priznata rimsko-njemačka carska kruna. Po okončanju ratova djelovala na unutarnjoj politici. Nakon muževe smrti 1765. uzela za suvladara najstarijega sina Josipa. Vladanje Marije Terezije označavaju izrazit apsolutizam, centralizam i germanizatorska politika. U Hrvatskoj 1767. uvodi Kraljevsko vijeće, vladu neovisnu o Mađarima, ali ga 1779. podvrgava Ugarskom namjesničkom vijeću; time i Rijeka dolazi pod ugarsku upravu. Pod utjecajem osobnoga liječnika, Nizozemca jansenističkog uvjerenja Gerarda van Swietena, provela i neke reforme – ukinula torturu i srednjovjekovne istrage protiv vještica, isusovcima oduzela školske poslove i cenzuru te ih na kraju ukinula. U austrijskom dijelu monarhije uvela opće školovanje; zakonskim mjerama o podavanjima nastojala spriječiti prevelike namete kmetova (Slavonski urbar 1756, Hrvatski urbar 1780). Imala je deset sinova i šest kćeri; sinovi Josip (→ Josip II.) i Leopold (→ Leopold II.) naslijedili su je na prijestolju, a kći Marija Antoaneta postala je supruga francuskoga kralja
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: