novinarstvo

novinarstvo, organizirana djelatnost javnog priopćavanja vezana uz novine i druga sredstva masovne komunikacije – televiziju, radio i internet. Suvremeno se novinarstvo razvilo na potrebi za obaviještenošću koja nadilazi lokalne okvire. Novinarstvo nije samo pratiteljem industrijalizacije, modernizacije, urbanizacije i globalizacije, nego ujedno i njihov inicijator.
Počeci novinarstva vežu se uz novine, uz pronalazak tiskarskoga stroja i razvitak građanskoga društva. No začeci novina javljaju se još u antici, u vrijeme vlasti Julija Cezara, kada su Acta diurna populi romani obavještavali stare Rimljane o važnim događajima, odlukama, ratovima, državnim promaknućima, igrama i svečanostima. Preteče novina, kao sporadično tiskani listići i brošure s vijestima o ratovima, viteškim turnirima, borbama s Turcima i otkrićima novih zemalja, pojavljuju se u XV. stoljeću u Njemačkoj. Prva takva tiskovina bio je Messrelationen, koji je potkraj XVI. stoljeća izlazio u Kölnu. U historijatu novina svoju je ulogu imala i Venecija, pa se u XVI. stoljeću pojavljuje organizirana prodaja političkih i trgovačkih informacija, najprije na rukom pisanim, a potom tiskanim listićima, koji su prodavani za posebni novčić gazzettu. U XVIII. stoljeću novine dobivaju neka svoja današnja obilježja: stalnost izlaska i novinske forme (vijesti, načelne članke, ilustracije). Novinarstvu u Europi osobit zamah daje Francuska revolucija. Tada novine udovoljavaju povećanom zanimanju za političkim informacijama, ali i same “proizvode politiku”. Napoleonova vlast dopušta slobodno pisanje samo onim novinama koje podržavaju režim, a takvo će ponašanje ostati osobinom mnogih vlasti do danas. U XIX. stoljeću tiskanje i izdavanje novina postaje svojevrsna industrija za koju vrijede iste ekonomske zakonitosti kao i za druge gospodarske djelatnosti. Kao posljedica shvaćanja važnosti novina i njihova utjecaja, te mogućnosti zarade, dolazi do stvaranja moćnih novinskih koncerna. Posebno je moćan koncern s dvadesetak dnevnih i tjednih listova (Daily Mail, Times, Daily Express, Evening News, Daily Mirror) u Velikoj Britaniji stvorio lord Nortchliffe (1865–1922).
Na području Hrvatske, potkraj XVIII. stoljeća, u Zagrebu se javlja Ephemerides zagrabienses (1771), a za austrijsko-turskoga rata, također u Zagrebu, izlazi Kroatischer Korrespondent (1789–90). Za napoleonske okupacije Francuzi u Zadru pokreću Il regio DalmataKraglski Dalmatin (1806–1810), prve novine na hrvatskom jeziku. Godine 1835. Ljudevit Gaj uspijeva, u suradnji s većim brojem članova narodnoga pokreta, pokrenuti Novine horvatske, koje su poslije dobile i književni prilog Danica hrvatsko-slavonska i dalmatinska. Bilo je to novinarstvo s prosvjetiteljskim nacionalnim programom gdje su se angažirali poznati intelektualci, osobito književnici i politički publicisti.
Pojavom (1904) Riječkoga novog lista Frana Supila, zagrebačkog Obzora (1905–40), pod uredništvom Milivoja Dežmana, te Novosti (1907), pod uredništvom Mirka Dečaka, mijenja se karakter hrvatskoga novinstva: od prosvjetiteljsko-tumačiteljskog i “časopisnog” k obavijesno-političkom. Vijesti dobivaju prednost pred tumačenjima i komentarima, razvija se reportaža i reportažni pristup političkim zbivanjima. Počinju se koristiti telefon i telegraf za dojavu vijesti novinama, a u Obzoru 1906. izlazi i prva fotoreportaža. Godinu poslije legalizirana je i kolportažna prodaja novina, što je bio poticaj tržišnoj orijentaciji novinarstva. U modernom su se pristupu nadasve isticale Novosti, u kojima se uvode redovite fotoreportaže, višestupačni naslovi, kratke političke vijesti bez komentara, elementi današnje “crne kronike”, novosti iz mode, sustavno praćenje športa i dr. Na tim se postulatima novinarstvo širi, osobit doseg ima pred II. svjetski rat. Tada se mijenja struktura čitateljske publike, širi se krug takozvane ženske publike (novine se proširuju ljubavnim romanima, kuharskim receptima, modnim i filmskim prikazima, stripovima…), te radničke publike (sindikalno novinarstvo). Širenjem čitateljske publike raste i broj specijaliziranih novina i časopisa (iz filma i kazališta, humoristički časopisi, listovi za mlade itd.), pa dolazi do profesionalizacije novinarstva i pojave istaknutih novinarskih ličnosti (M. Jurić Zagorka, M. Dežman, M. Cihlar-Nehajev, V. Lunaček, R. Maixner, J. Horvat, R. Herceg, I. Esih, K. Kovačić, B. Livadić, P. Kauders, B. Gršković, H. Macanović, F. Fuis, I. Mihovilović i dr.), a 1910. osnovano je i Hrvatsko novinarsko društvo.
Između dvaju ratova u Hrvatskoj je izlazilo oko 16 tisuća listova, a od 1926. emitira i Radio Zagreb. Nakon II. svjetskoga rata novinarstvo postaje “instrument izgradnje socijalizma i stvaranja socijalističkoga društva” u Jugoslaviji. Unatoč “klasnoj ulozi” novinarstva, početkom 1960-ih u Jugoslaviji je izlazilo 19 dnevnih listova (najpoznatiji su bili Vjesnik, Borba, Politika, Delo, Oslobođenje…), pa se usprkos ideološkoj kontroli trend profesionalizacije novinarstva ipak nastavio (osobito u Vjesnikovoj izdavačkoj kući). Hrvatske novine sve su sličnije zapadnima. Stvaranjem velikih novinskih kuća dolazi i do pojave novih revijalnih izdanja: Sportske novosti, Globus, Arena, Studio. Uz njih se javlja i Vjesnik u srijedu (VUS), koji će pod uredništvom Frane Barbijerija, baveći se političkim i kulturnim temama, doseći zapadnjačke standarde u tom novinskom žanru. VUS će poslije imati i istaknutu ulogu u → hrvatskom proljeću. Gušenjem toga političkoga pokreta represija je zadesila i hrvatsko novinarstvo, pa je mnogim istaknutim novinarima bilo zabranjeno pisanje i uređivanje (Neda Krmpotić, Krešimir Džeba, Drago Tović, Božo Novak, Josip Šentija i dr.). Godine 1982. pojavom Danasa, pod uredništvom Jože Vlahovića i dr., počinju se iznova tematizirati društveni i politički problemi. S ostvarivanjem političke neovisnosti u Hrvatskoj se u 1990-ima javlja i nov tip novinarstva. Slobodni tjednik i Globus, potom i Nacional, okreću se tržišnim uvjetima poslovanja, što uključuje uvelike senzacionalističko novinarstvo. Okrenutost takvim temama i tržišnim principima postalo je postulatom novih novinskih kuća. Najkrupnija takva privatna novinska kuća na prostoru bivše Jugoslavije jest EPH. Nove televizije (TV Nova i RTL) također se usmjeravaju komercijalnim interesima, što utječe i na Hrvatsku radio-televiziju, kao javnu televiziju. Nov položaj novinarstva u Hrvatskoj reguliran je zakonima koji osiguravaju punu političku slobodu medija, ali se novinarstvo bori s novim tipom ovisnosti o vlasničkim i drugim ekonomskim interesima.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: