Fučić, Branko, hrvatski filolog i povjesničar umjetnosti (Dubašnica, Krk, 8. IX. 1920 – Rijeka, 30. I. 1999). Godine 1944. diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (povijest umjetnosti i kulture s klasičnom arheologijom, nacionalnu i opću povijest, te talijanski jezik), doktorirao 1965. u Ljubljani (Srednjovjekovno zidno slikarstvo Istre); radi prvo u Konzervatorskom zavodu, od 1949. u ustanovama HAZU u Zagrebu, zatim u Rijeci. Istraživao povijesnu baštinu i kulturne spomenike, pronašao mnogo glagoljskih natpisa i djela domaćih slikara u Istri, Hrvatskom primorju, na otocima. Redoviti član HAZU od 1991, dobitnik Nagrade za životno djelo 1988. Važnija djela: Istarske freske (1963), Glagoljski natpisi (1982), Tragom glagoljskih natpisa (1984), Apsyrtides (1990, 1995), Vincent iz Kastva (1992), Terra incognita (1997, 1998), Fraške (1999) i dr.; mnogobrojni članci i studije, popularizatorska djela.