gimnastika

gimnastika, vježba na gredi

gimnastika, vježba na konju s hvataljkama

gimnastika, vježba na karikama

gimnastika, vježba u parteru

gimnastika, vježba na ručama
gimnastika (od grčkoga: gymnastiké, prema gymnázo vježbam, ili prema gymnós nag), u prvotnome grčkom značenju, cjelokupan proces tjelesnoga vježbanja. Isto značenje ima u razdoblju renesanse i u XIX. stoljeću, kada dolazi do stvaranja takozvanih gimnastičkih sustava u kojima prednjače švedski, njemački, francuski i češki. Širok izbor sredstava i zahtjevi modernoga doba omogućili su razvoj specifičnih pravaca s posebnim sadržajem i svrhom pa se izdvajaju športska gimnastika, ritmičko-športska gimnastika, korektivna gimnastika, akrobatika i dr. Sredinom XIX. stoljeća športska gimnastika počinje se formirati kao zasebna športska grana s mnogobrojnim disciplinama u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji, žena i muškaraca. Žene se natječu na dvovisinskim ručama, gredi, preskoku preko konja i vježbi na tlu, a muškarci na preči, ručama, karikama, konju s hvataljkama, preskoku preko konja i vježbi na tlu. U višeboju, takozvanom osmeroboju, žene izvode na svakoj spravi i četiri obvezne i četiri slobodne vježbe, a muškarci u dvanaestoboju šest slobodnih i šest obveznih vježbi. Gimnastika se u Hrvatskoj počela njegovati u Tjelovježbenom društvu Hrvatski sokol (osnovanom 1874). Prvu javnu gimnastičku vježbu priredio je Hrvatski sokol 15. VII. 1877. u Zagrebu. Od 1878. počeo je izlaziti časopis Sokol baveći se stručnim pitanjima te športske grane. Na Tečaju za učitelje gimnastike u Zagrebu (1894–96), prvoj višoj školi za obrazovanje nastavnika tjelesnog odgoja, osnovni predmet bila je “praktična gimnastika”. Franjo Hochmann, čelnik Hrvatskoga sokola u Zagrebu, pokrenuo je 1890. časopis Gimnastiku, mjesečnik za školsku i društvenu gimnastiku, koji je izlazio 9 godina. Početkom XX. stoljeća gimnastika se sve više izdvaja kao zasebna športska grana. Nakon osnivanja mnogih tjelovježbenih organizacija Hrvatskoga sokola širom Hrvatske, javila se potreba za osnivanjem središnjega stručnog saveza. Hrvatski sokolski savez osnovan je 6. XI. 1904. na Sušaku, a 1907. primljen je u članstvo Međunarodne gimnastičke federacije (FIG). Gimnastička vrsta Hrvatskoga sokola sudjelovala je u svibnju 1911. na 5. svjetskom prvenstvu. Bio je to prvi nastup, pod vlastitom zastavom, jedne hrvatske športske reprezentacije na velikom međunarodnom natjecanju. Natjecanja u gimnastici bila su obvezno u programu sokolskih sletova. Poslije II. svjetskoga rata aktivnosti gimnastičara odvijaju se u gimnastičkim sekcijama fiskulturnih društava koje je okupljao Odbor za gimnastiku Fiskulturnoga saveza Hrvatske, osnovanog 1945. Gimnastički savez Hrvatske utemeljen je 1948, a dotadašnje gimnastičke sekcije postaju samostalna gimnastička društva. Od 1951. gimnastičari djeluju u sklopu Saveza za tjelesni odgoj Partizan Hrvatske. Samostalni gimnastički savez ponovno je osnovan 1962. U Zagrebu je 1957. održana II. gimnaestrada, a 1982. Svjetski kup u gimnastici. Prvi veći uspjeh na međunarodnim natjecanjima ostvario je Ivan Čaklec (brončana medalja na Europskom prvenstvu 1957. na konju s hvataljkama). U istoj disciplini Filip Ude osvaja srebrene medalje na Olimpijskim igrama 2008. i na Svjetskom prvenstvu 2014. Marijo Možnik europski je prvak na preči 2015. (drugi na Europskom prvenstvu 2012. i treći na Svjetskom prvenstvu 2014), a Robert Seligman treći je na Europskom prvenstvu 2008. na konju s hvataljkama i sveukupni pobjednik Svjetskoga kupa 2014. u toj disciplini.