gnoma (grč.), kratka i sažeta izreka, pouka, pravilo ili načelo u stihu ili prozi. Posebno prisutna u orijentalnim (indij., hebr., perz., arap. i dr.), ali i u skandinavskim književnostima. U Grčkoj se pod utjecajem Teognida iz Megare razvilo gnomičko pjesništvo. Poznate su Hesiodove ili Solonove gnome, a gnome su se skupljale i iz Euripidovih ili Menandrovih djela. U rim. književnosti javljaju se kao sentencije (Publije Syrus; zbirka Dicta Katonis), zbirke gnoma nastajale su i iz usmene predaje ili književnosti (gnomologije Favorina, Oriona i Ivana Damaščanina).