Gjalski, Ksaver Šandor

Ksaver Šandor Gjalski
Gjalski, Ksaver Šandor (pr. ime i prez. Ljubomil Tito Babić), hrv. književnik (Gredice, kraj Zaboka, 26. X. 1854 – Gredice, 6. II. 1935). Studirao pravo u Zagrebu i Beču. Radio u upravnoj službi. S M. Dežmanom 1903. uređuje Vijenac; predsj. DHK 1909–18. God. 1906. izabran za zastupnika u Saboru. Veliki župan zagrebački 1917–18; god. 1918. izabran za člana privremenog nar. predstavništva u Beogradu. U književnosti se javlja od 1884. pod utjecajem Šenoe, Turgenjeva te romantizma i realizma. U zbirkama priča Pod starim krovovima (1886), Iz varmedjinskih dana (1891), Diljem doma (1899) te u romanima U novom dvoru (1885) i Na rođenoj grudi (1890) opisuje svijet zagorskog plemstva i njegovo propadanje, dajući niz psihološki uspjelih portreta te vješto naglašavajući atmosferu i raspoloženja junaka. Stanje tadašnjega hrv. intelektualca tematizira u romanima Janko Borislavić (1887) i Radmilović (1894), u realističkom romanu U noći (1886) pruža sugestivnu analizu polit. i društv. prilika, a u zbirkama novela Tri pripovijesti bez naslova (1887) i Bijedne priče (1888) piše o svijetu siromašnih. Na tradiciji hrv. pov. romana, posebice Šenoina, napisao romane Osvit (1892), Za materinsku riječ (1906) i Dolazak Hrvata (1924). God. 1913. pod utjecajem modernih knjiž. strujanja objavljuje zbriku fantastičnih novela Tajinstvene priče (1913), a 1925. svoje posljednje djelo Pronevjereni ideali u kojem iznosi svoje razočaranje realizacijom jugoslav. ideje. Brojnim djelima i knjiž. angažmanom predstavlja najistaknutiju pojavu hrv. realizma.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: