Gotovac, Vlado

Vlado Gotovac
Gotovac, Vlado, hrvatski književnik i političar (Imotski, 18. IX. 1930 – Rim, 7. XII. 2000). Uređivao časopise i novine (Razlog, 1967–69; Hrvatski tjednik, 1971). Sudionik → hrvatskoga proljeća; osuđivan i zatvaran (1972–76; 1982–84) zbog delikta mišljenja, a na 8 godina bilo mu je zabranjeno javno djelovanje. Kao pjesnik istaknuo se nizom zbirki (Pjesme od uvijek, 1956; Jeka, 1961; I biti opravdan, 1964; Osjećanje mjesta, 1965; Čujem oblake, 1965; Zastire se zemlja, 1967; Prepjevi po sjećanju, 1968; Približavanje, 1969; Čarobna špilja, 1969; Sporne sandale, 1970; Sadržaj vjetra, 1971; Zabranjena vječnost, 1989; Čekati sjevernije, 1995) koje odlikuje sklonost filozofskom promišljanju pjesničkih tema te stalno zanimanje za egzistencijalnu ugroženost pojedinca. Jedan od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, a njegovo kulturno i političko djelovanje široko je odjeknulo. Poznat i kao esejist te publicist (zbirke Princip djela, 1966; U svakodnevnom, 1970; Moj slučaj, 1989; Isto, 1990). Kao političar javlja se 1989; jedan od osnivača HSLS-a, poslije njegov predsjednik, a nakon podjele u stranci predsjednik LS-a; višestruko biran u Hrvatski sabor 1992–2000.
Pogledaj natuknicu u drugim edicijama:

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: