grafem

grafem (grč.), osnovna jedinica grafije. Npr., specifični hrv. grafemi jesu č, ć, đ, š, ž, dž, lj, nj, ije (upravo kao taj skup, jer nekih od njih ima i u grafijama nekih drugih jezika – npr. č u češkom, slovačkom, slovenskom, litavaskom, latvijskom; ć u poljskom; đ u vijetnamskom itd.). Hrv. latinica ima trideset grafema: a, b, c, č, ć, d, dž, đ, e, f, g, h, i, j, k, l, lj, m, n, nj, o, p, r, s, š, t, u, v, z, ž. Postoje odgovarajuća velika i mala slova, pisana i tiskana. Hrv. grafemi mogu se podijeliti u četiri skupine; to su temeljni grafemi (a, b, c, … , v, z), izvedeni grafemi (č, ć, đ, š, ž), dvoslovi ili digrafi (dž, lj, nj), troslov ili trigraf (ije). U pisanju nekih imena i prezimena neki njihovi nositelji pišu digraf dj ili gj. U pisanju posebnih hrv. tekstova ima i nekih drugih grafema. Za pisanje inojezičnih imena u hrv. tekstu mogu se pojaviti i grafemi drugih jezika: q, w, x, y i dr. Kada želimo označiti grafeme, oni se zovu a, be, ce, če, će, de, dže, đe, ef, ge, ha, i, je, ka, el, elj, em, en, enj, o, pe, er, es, eš, te, u, ve, ze, že. (Za označavanje glasova to je a, b, c…, suglasnici se izgovaraju s neodređenim samoglasnikom). Poredak grafema ustaljen za pojedini jezik nazivamo abecedom ili alfabetom.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: