gravitacija (lat.), privlačenje masa, privlačna sila koja djeluje između svih masa. G. je osnovno svojstvo mase. Poseban slučaj općeg zakona gravitacije je sila teža. Od svih danas poznatih međudjelovanja u prirodi, g. je po intenzitetu najslabija. Ona prevladava u makroskopskom području, posebno u svemirskome te je važna za nebesku mehaniku. Prema Newtonovu zakonu gravitacije svaka tvarna čestica privlači svaku drugu silom F koja je razmjerna umnošku njihovih masa, a obrnuto razmjerna kvadratu njihovih međusobnih udaljenosti i ima smjer u pravcu njihove spojnice. Newtonov zakon gravitacije objavljen je 1687. Newtonova teorija gravitacije prevladavala je u znanosti sve do XX. st. A. Einstein je formulirao (1905) specijalnu teoriju relativnosti koja zahtijeva reviziju klas. teorije gravitacije. Po teoriji relativnosti gravitacijsko polje je određeno rasporedom tvari u prostoru; gravitacija je posljedica geometrije fiz. prostora, tj. činjenice da je kontinuum prostor–vrijeme zakrivljen, a ne ravan. Čestica tvari u svemiru ne bi se gibala po pravcu (kako bi slijedilo iz Newtonove teorije) nego po tzv. geodetskim linijama, koje predstavljaju najkraću udaljenost između bilo koje dvije točke u svemiru. To vrijedi i za zrake svjetlosti koje se u gravitacijskom polju savijaju. Eksp. potvrda Einsteinove teorije gravitacije je savijanje zraka svjetlosti u gravitacijskom polju Sunca (crveni pomak u spektru) kao i odstupanje putanje Merkura oko Sunca od putanje koju daje klas. teorija. Otvoren problem gravitacije je traženje tzv. gravitona, tj. kvanta gravitacijskog polja.