halo-efekt

halo-efekt (grč. preko engl.), naziv za postupak u kojem se pojedine čovjekove osobine ocjenjuju u skladu s općom njegovom ocjenom; ili obrnuto, kada mišljenje o jednoj osobini čovjeka stvara sud o njemu uopće. Spominje se i kao pogreška pri procjeni uspješnosti u društv. i poslovnom životu. Može biti djelotvoran u psihodijagnozi kada nije povezan s objektivnim rezultatom testa. U društv. istraživanju raširen je i koristan u intervjuu i upitniku. Ustanovio ga je H. S. Wells (1907), a primijenio E. L. Thorndike (1920) u psihologiji.