Hamsun, Knut

Knut Hamsun
Hamsun, Knut, norveški književnik (Lom, 4. VIII. 1859 – Norholm, 19. II. 1952). Radio različite radničke poslove. Boravio u SAD-u 1882–84. i 1886– 88, gdje djeluje i kao novinar. Prozna djela poslije su mu postala poznata u svjetskim razmjerima, a 1920. dobiva Nobelovu nagradu za književnost. Velike kontroverze izazvala je njegova podrška nacizmu za II. svjetskoga rata, a o tom razdoblju i godinama nakon rata posvjedočio je u knjizi Na zaraslim stazama. Pisao je pjesme, drame, feljtone i eseje, ali je najznačajnija ostvarenja dao u prozi. Njegove novele i romani izražavaju pobunu i pesimistično gledanje na stanje suvremene civilizacije i njezina čovjeka, a afirmiraju individualizam te čovjekovu čvrstu vezu sa zemljom i prirodom koja ga okružuje. U mnogim se ostvarenjima polemički i satirički razračunavao sa suvremenicima, suprotstavljajući se racionalizmu i naturalizmu. Posebno je značajan kao vrstan stilist i majstor pripovijedanja, naročito u novelama te ponajboljim romanima Glad (1890) i Blagoslov zemlje (1917). Najistaknutiji je norveški književnik i jedan od najboljih svjetskih pisaca na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće. Ostala važnija djela: Iz duhovnog života moderne Amerike; Misterije; Nova zemlja; Pan; Igra života; Večernje rumenilo; Benoni; Kraljica Tamara; Divlji kor; Pod jesenjim zvijezdama; Posljednja radost.

KOMENTARI i PRIMJEDBE

Za povratne informacije uredništva molimo Vas da ispunite ove rubrike: